Nafta, INA, država

Možda i plin (ne ugljen, ekologija je bitna)

 

Neki dan je Kapitalac pisao o osnivanju nove državne naftne kompanije koja se osniva… radi zaštite nacionalnih interesa. OK? Nitko razuman ne vidi točno kako se time točno štite nacionalni interesi, niti kako će to navodno povećat ekspoataciju rudnih bogatstava, niti koja su to točno rudna bogatstva da opravdavaju takvo nešto. No Vlada se ne da, a ima i batinu. Kažu, ako ne nova kompanija, onda nova agencija. Nije dobro za sve nas u svakome slučaju, ali bar možemo mudro filozofirat o tome što bi bilo gore, nova državna naftna kompanija ili nova državna regulatorna agencija.

 

No bilo kako bilo, poslovni.hr je danas izbacio članak o mukama bivših vlasnika INE, znate, onih prije komunizma. Kapitalističkih eksploatatora radnoga naroda, koji ne zaslužuju povrat svoje imovine jer:

Nasljednici tih obitelji još su 2001. bivšeg premijera Ivicu Račana javno pozvali na pregovore o potvratu konfiscirane imovine, no još nisu postigli nikakav pomak u ostvarenju svojih prava.

Obraćali su se svim vladama, no zaključuju da nesklonost rješavanju njihovih slučajeva nije povezana s političkim opcijama. Jednostavno, svaka od vladajućih opcija želi u Ini za državu zadržati što veći udjel i osigurati jaču poziciju u odnosima sa strateškim partnerom Molom, koji drži 49,08 posto, prema državnih 44,84 posto dionica Ine.Nasljednici tako i dalje vode upravne sporove za svoja prava, a iz dokumentacije koju nam je predočio Marko Ivanović, u njegovu su slučaju od 1997. održana tek tri ročišta, a Općinski sud u Osijeku donio je i privremenu mjeru zabrane raspolaganja imovinom Ine koja je predmet zahtjeva za naknadu. Nikada se, dodaje, nije ni ponudila mogućnost dogovora o oblicima naknade konfiscirane imovine.

 

Znači, država je još početkom prošloga desetljeća odbila vratiti imovinu INA-e pravim vlasnicima. Nakon toga je u mutnoj privatizaciju prodala INU nekome drugome, jer je željela novac. Cijelo to vrijeme državno pravosuđe odbija provesti sporove protiv države za povratom vlasništva, jer je naime državna kontrola nad naftom važnija od privatnog vlasništva. OK? A sada, kada je država već davno potrošila novac koji je dobila prodajom INA-e, a kako bi za našu divnu politiku nova nacionalizacija ipak (za sada) bila previše, osniva novu naftnu kompaniju. OK?

 

I još nešto. Da li postoji stvarna potreba, ali baš ikakva da se država bavi naftom? Evo divne ilustracije iz onoga članka s poslovnog.hr:

U vrijeme donošenja Zakona o privatizaciji Ine spominjalo se i do sto potencijalnih slučajeva koji će se riješiti tom odredbom. No, javno su poznata tek tri veća zahtjeva: obitelji Sopianac, kojoj je oduzeta rafinerija Olex u Svetoj Klari pokraj Zagreba, Mayerima, koji su bili vlasnici Jugoslavenskog Shella, današnje sisačke rafinerije, te obitelji Ivanović, u čijem je vlasništvu bila rafinerija Ipoil u Osijeku.

 

Čak je i u više različitih diktatorskih režima koji su prethodili komunizmu, a bili su usto neki od najgorih primjera državnog intervencionizma u povijesti bilo dovoljno mudrosti (ili previda) da se ne gura ama baš svuda. I nije falilo ni nafte, ni naftnih polja, ni rafinerija. I sve ono što je neka navodna hrvatska naftna industrija izgrađeno je tom nekom kvazi kapitalizmu koji je preživljavao pod diktaturama.

Ne želim doduše pri tome reći da bi taj biznis danas bio tako živ kao što je nekoć bio da država digne ruke od svega, čak je i tom kvazi kapitalizmu koji je prethodio komunizmu, čini se, bilo više pravne sigurnosti, manje regulacije i puno manje poreza.

12 thoughts on “Nafta, INA, država

  1. Meni je najjače što ljudi smatraju firmu sagrađenu u komunizmu na otetoj imovini i monopolu nekakvim dokazom da je Jugoslavija “mogla i znala” ili što već. A ovi ostali što, valjda nisu mogli i znali? Aaaaargh!

    Nego još jedna mini vijest od jučer, nekakav “investicijski fond” konsolidira dvije manje banke. A pola love u njemu ima država, dakle država si je kupila štogod banaka nek se nađe. Može jedna oklada? U roku od najviše dvije godine od prodaje HPB-a (ako ga uopće nevoljko proda, ali fali za penzije tako da vjerojatno hoće) država će osnovati novu državnu banku.

    • Vezano za ovaj post o stvarnom vlasništvu i link za poslovni – jedna pohvala. Šimune, onaj tvoj post o povijesti HR industrije na Usporedbama – bez preuveličavanja ili komplimentiranja – spada među najbolje tekstove općenito, napisane u HR i ex-yu u zadnjih 20 godina. Dapače, činjenica da se silni mr.-dr. ekonomije i povijesti, a kojih imamo na krda i stada, skoro nisu niti dotaknuli takve teme – govori koliki su kolosalni razmjeri nesposobnosti, intelektualne lijenosti ali i iznad svega intelektualnog nepoštenja te kriptokomunističke ideološke zatrovanosti i ignorancije naših društvenih i humanstičkih studija i hordi nosilaca komada papira koje su isti naštancali.

      Tu leže i razlozi perpetuiranja svebalkanskih fantazija o “opljačkanosti” i “najboljem sustavu na svijetu, gdje je sve bilo besplatno”, i koji je eto, nepravedno uništen pa sad svi izgaramo u paklu “bijede” i “ne-proizvodnje”.

      • LOL, hvala, ja sam mislio da je općepoznato da je industrija postojala i prije drugog svjetskog rata, ali sam se iznenadio koliko ljudi mi se javilo da im je to otkriće. Ima o tome par knjiga, neke su čak i relativno nedavno štampane, ali eto kolektivna svijest je takva da misli da je svijet počeo 1945 i što ćeš.

      • radim reply u biti na ono gore
        stvar je u tome da uopće nije poznato
        ja sam tipa to znao, čitao sam o tome, položio ekonomsku povijest (i čak bio na svim predavanjima…), ali dok ti ne vidiš fotke i ne lupi te se u glavu jednostavno prihvaćaš ono što ti je servirano kada si mlađi

      • “Doktrina šoka neoliberalnog kapitalizma izbrisala je metalskoj industriji vanjska tržišta, eskalacija nasilja i ratnih operacija domaća, a u restauraciji kapitalističkih odnosa putem pretvorbeno-privatizacijskog procesa političke elite dočekale su je stečajevima.”

        —–Strašna ta doktrina šoka – Samo već u drugoj polovici 80tih, u socijalizmu je počela propast industrije i firmi općenito. To je još uvijek vrijeme “narodne” vlasti, mada sam čitao kako neki sad tepaju tome kao vremenu “zrelog komunizma”…hahaha…kako se sve ne dovijaju….iako je radilo o završnoj fazi potpunog raspada jednog političko-ekonomskog sustava. Sjećam se kako je tad, kad je “zreli sustav” počeo gubiti konce kontrole medija i društva iz ruku, u “Startu” objavljen članak o kojem se puno pričalo, a u kojem je neki samoupravni ekonomist (ne znam koji, no ne bi me čudilo da su to neki od ekonomskih “analitičara” koji se sad vrte po svim medijima) ohrabren izranjajućom slobodom govora izjavio kako je samo u ZG-u trećina radnih mjesta fiktivna tj. bez ikakvog opravdanja u ekonomskoj stvarnosti!

        Već ’88 su roditelji iz moje škvadre počeli ostajati bez posla, a počelo se pisati i o primjerima kako majke djecu šalju u školu sa kriškama suhog kruha. Moja je nakon što je dobila plaću i došla doma s namirnicama, kao mahnita izletjela van i išla po kvartu pogledom tražiti njegovo veličanstvo švercera deviza koji su nasred ceste vadili snopove maraka zavezane gumicom i otkupljivali bezvrijedne inflatorne dinare. I moj stari je svoj do tad 100% sigurni posao zamijenio drugim samo mjesec dana prije no što je cijela njegova firma krahirala. Kad je izbio rat mnoštvo firmi je ili propalo ili je već bilo do do vrata u grobu. Rat u drugoj polovici 1991 i prvoj polovici 1992 je samo dovršio stvar. E a i mirovine su se smandrljale već u drugoj polovici 80tih.

        Strani kapital je ulazio u profitabilne sektore, često državne monopole poput energetike i telekomunikacija, što je redovito značilo i “racionalizacije”, odnosno smanjenje broja zaposlenih, a u slučaju kompanija poput Plive i gašenje domaće proizvodnje.

        —–“Strani kapital bi trebao ulaziti u neprofitabilne sektore? “racionalizacije” su pod navodnicima. Zašto? Možda je trebalo reći “otpuštanja goleme većine po partijsko – nepotističkim linijama zaposlenih”. Inače sjećam se članka od prije jedno 2 godine gdje kaže da se i postotak njemačke industrije u BDP-u i udjelu radne snage od 1991 do 2011 smanjio sa preko 40% (postotak sa pridodatom DDR industrijom, Ex-BRD je već krajem 80tih imala industriju na 30%) na 28 posto, a pada i dalje.

        “A dekada devedesetih temeljito će izbrisati sve prethodne progresivne dosege. Većina žena (upravo one iz radničke klase) u procesu kapitalističke transformacije gubi radna mjesta u industriji (pogotovo tekstilnoj) s mogućnošću zapošljavanja na nesigurnim radnim mjestima u trgovini i ugostiteljstvu, dok istovremeno socijalna mreža na koju se mogu osloniti postaje sve manja (naročito nakon 2000. godine).”

        ——“Nesigurna” radna mjesta u uslugama danas dominiraju i u DE i u AUT. Tamo na usluge otpada preko 70% GDP-a i otprilike isto toliko zaposlenih, baš kao i u HR. Samo u DE i AUT nezaposlenost je cca 5%. Moji prijatelji rade u Beču u sevisnom sektoru. Tamo se odavno sve sve svodi na broj radnih sati tjedno: 20 sati rade tu, 20-30 negdje drugo.Fleksibilnost. A u HR? Da, i tamo postoji problem neplaćanja prekovremenih. Ali eto, sindikati i ljevica su se izborili za to, ograničenje je 40 sati tjedno. U AUT je svaki treći prekovremeni neplaćen; u DE svaki drugi. Nije HR nikakav izuzetak. Što se tiče tekstilne industrije koja je propala u baš svakoj zemlji Zapada…(U IT, prijestolnici mode ostali su samo odjeli dizajna i pogoni koji proizvode cipele od 4000$).

        “Istovremeno snažni društveni val repatrijarhalizacije i retradicionalizacije agresivno nameće ulogu žene i majke, pa njihova pozicija postaje neizdrživa: na jednoj strani snažni pritisci u procesu akumulacije profita, a na drugoj crkveni diktati o kućanskom poslu.”

        —–“Patrijarhat” i “tradicionalizacija”….HR je bila dominantno seljačko društvo koje nikad nije poznavalo pojam žene koja čuči doma, tapše 1-2 derišta po glavi i peče im kolačiće. (Iskreno nisam siguran koliko je to bio slučaj i na Zapadu a koliko je to slika koju su stvarali konzervativci i feministice. U oba slučaja bila je to lažno stvorena, PROPAGANDNA, nepostojeća slika – prvima kao ideal raja, drugima slika pakla). Pa i tamo na Zapadu je nekad postojala npr. golema tekstilna i prehrambena industrija u kojoj su prevladavale žene kao radnice.
        U ruralnim društvima poput HR oduvijek je žena radila izvan kuhinje. Skupa s mužem su orali, kopali, plijevili, muzli…U takvim društvima 3 kuta kuće i čuvanje djece su provodila…druga djeca + bake i djedovi. Sve što se promijenilo je da je žena motiku i plug preko noći zamijenila strojem i uredom. A uvođenje Crkve je naprosto pavlovljev refleks kojem ljevica ne može odoliti. Crkva naprosto MORA bilokako biti utrpana u priču kao moćni negativac koji vlada mozgovima priglupih šljakera koje “prosvijećeni” pripadnici buržoazije/više i viša srednje klase plemenito i samilosno moraju spasiti od Fu-Man-Ču telepatski transmitiranog djelovanja iste.U biti radi se o mizantropiji i kurvanjskoj manipulativnosti prema onima koje potajno gledaju kao na “prljavu gomilu”samo zakarabuljenoj u lažni humanizam.
        (Zato ja obožavam čitati Sp!ked, bivše manijakalno ekstremne komuniste,sada libertarijance – oni u jednostavno malom prstu imaju i znaju sve crvene trikove-i uvijek ih raskrinkavaju)

        “Visoke stope nezaposlenosti i ekonomska kriza osamdesetih s nametnutim programom sveopće štednje rezultirat će snažnim nezadovoljstvima i pod pokroviteljstvom nacionalističkih republičkih vodstava biti uvod u krvavi vrtlog raspada Jugoslavije.”
        —-Meni ide na živce reduciranje svega na ekonomiju, bez obzira da li to dolazilo s lijeva ili s desna. Ljudi nisu želuci/muda pa kad su natrpani / ispražnjeni više im ništa ne treba u životu. Jel’ to dijalektički materijalizam?

        “Poduzeća u stečaju prije će se razoriti i ispod temelja nego prepustiti radnicima mogućnost upravljanja.”
        —-nek se žale EU, ona je protiv radničkog dioničarstva više no HR.(Barem na nju se pozivalo kad se u HR to spominjalo). A mase su izabrale EU pod unisonom histeričnom propagandom lijevih medija, stranih lobističkih institucija tzv.”udruga” i političke klase iste orjentacije. Tu uključujem i Sadader/Kosoricin HDZ.

        “Zapošljavanje nije moglo brže rasti zbog limita kapitala koji su poduzeća imala na raspolaganju, zatim ograničenje je postojalo i zbog snažnog razvijanja kapitalnointezivne industrije koja u pravilu zapošljava manji broj radnika, a u kasnijim su desetljećima poduzeća veliki dio sredstava trošila na potrošnju.”

        —-Kako nije bilo kapitala? Nije li bilo Juga bila preplavljena lovom od stranih kredita? Kolike su samo vikendice i kuće na moru izgrađene. Zar nisu poduzeća su masovno “ulagala” u izgradnju stanova za svoje radnike-uživaoce “stanarskih prava”. Snažno razvijanje kapitalno intenzivne industrije…tekstilci u Zagorju?🙂. Koliko su doista bile jake autoindustrija ili elektronička industrija u HR?
        Drago mi je da su barem priznali da je nezaposlenost bila kronični problem YU a ne samo RH. Tada su poljedice bile još gore jer niža razina nezaposlenosti od 9% u HR je rezulat golemog demografskog gubitka/odljeva stanovništva na Zapad od druge plovice 60tih pa nadalje, kad su otvorene granice.

      • moram priznat da sam ja stao s čitanjem nakon “Domagoj Mihaljević i Stipe Ćurković uoči petog antifašističkog Marša solidarnosti”, odnosno u prvoj rečenici
        što da kažem, život je kratak

  2. E, moj Strašilo, ništa ti ne razumiješ. Pravi vlasnici INE su RaaAAaadnici, radnička klasa, pregaoci i udarnici, stahanovci i prekobrojni, Alije Sirotanovići s lopatom u ruci samozadovoljno iskeženi na novčanici od “10 ‘iljada” a koji su svi odreda eto, nevini na pravdi boga, “opljačkani” u straaaašnoj, “nepravednoj” pretvorbi i privatizaciji 1992-3. Bolila je njih patka čije je je to bilo vlasništvo-to je ionako bilo sve “naaarodno” bitno je da je njima bilo dobro, pljačku su “mase” oduševljeno podržavale ili “velikodušno” okretale glavu i pravile se blesave na činjenice o STVARNOJ pljački i otimačini koja se u HR odigrala 1941-1949, a ne fantazijskoj s početka 90tih.

    I zato mi je toliko drago da se desilo sve kako se desilo početkom 90tih. A svi oni koji su cendrali za “svojim” “SOUR-ima” a da nisu ni na tren pomislili što je bilo sa ljudima koji su pravi vlasnici svega, i kakva je priroda sustava koje to razbojništvo omogućio i kojeg su glorificirali i kojeg brane i dan-danas, za takve ima divna izreka: Oteto-prokleto!

    Žao mi je samo ljudi koji nikad nisu dobili nazad svoju imovinu. Ali opet, ionako ih je još sasvim malo ostalo na životu. A ako ne mogu imati oni kojima to po pravdi pripada – onda bolje da nema nitko!

    Inače, sjećam se članka iz novina tamo još 90tih – intervjua sa nasljednikom Olex-a. I sve ove godine ma kopkalo što je bilo s tim dalje. Sad vidim – ništa; a prošlo je sigurno preko 15 godina.:facepalm:
    Strašno.

  3. Postoji dobro izvedena privatizacija i loše izvedena privatizacija.

    Mislim da je INU trebalo bar kad su u pitanju crpke razbiti na puno manjih kompanija prema regionalnom/županijskom ključu i tako ih privatizirati. Po dvije u svakoj županiji. Nakon izvjesnog vremena bi neminovno došlo do preuzimanja/okrupnjivanja najsposobnijih. Jedne bi preuzimale druge, ili bi ih preuzele tvrtke iz inozemstva.

    A rafinerije su bile privatne – pa tu je barem stvar jasna. Ali….khm,khm…😉

    Nakon što je uprskala privatizaciju INE, država je odlučila napravit INU br.2. Prvo će u nju se uhljebiti svi partijski i rođački kadrovi. Ali to neće biti dovoljno, jer apetiti su nezasiti. Pa će onda doći sljedeća vlast. Par vodećih će biti smijenjeno, no generalno nakalemit će se na postojeću granituru još još jedna – a i nju treba hraniti. A plaće u INI uvijek su bile dobre. Pa će cijene goriva ići gore; pa će se svi postojeći porezi i trošarine ići gore. No ni to neće biti dovoljno. Pa će se morati uvesti rojevi novih i novih poreza i trošarina.

    A budući se radi o “strateškoj”, “narodnoj”, “nacionalno-ponosnoj” kompaniji, “narodnom blagu-škrinjici”, “brani kontra tuđinskog ropstva”, “brani kontra neoliberalne eksploatacije”, bla, bla, bla…onda će se morati mobilizirati (iscijediti) još sredstava, pa još…sve će baš kao u slučaju INE završiti u gubicima godinu za godinom, s očajničkim nastojanjem da se posluje barem na pozitivnoj nuli.

    I onda će nakon sveg tog cirkusa i agonije samo jednog dana iz Beograda (“Brisela”), Evropska vlada (“Evropska komisija”) kroz usta jednog od svojih ministra (“povjerenika”) samo reći – DOSTA! – haj’mo, privatizacija!

    Koja će vjerojatno biti obavljena na način kako je Sanader to sređivao s Mađarima – mito na jednoj večeri u restoranu.

    • mislim da crpke i jesu razbijene na komadiće, ne sjećam se zapravo kada sam zadnji puta vidio neku na kojoj baš piše INA (iako, MOL je naknadno kupio? Tifon? da li je to uopće povezano s INom (mislim da nije)?)

      ja iskreno nisam fan toga razbijanja na komadiće, i nije mi problem što je INA prodana u komadu
      ono što mi je problem što nije prodana do kraja, i što INA i dalje ima privilegije utemeljne u zakonu, i što je kupac državna naftna kompanija druge države, i što je sudeći po ovome što se provlači po portalima taj kupac imao povlaštene informacije o nalazištima u Siriji što nisu znali drugi (potencijalni) ponuđači (čak ni sama Vlada? WTF)


      bilo kako bilo, čak i da zamislimo najbolji scenarij koji prati tu INU2 to je što? imat će zakonski monopol na eksploataciju pa će parazitirat na privatnim firmama koje će obavljat tu ekspoataciju i uspijevat će financirat uhljebljenje bez proračuna?
      retardirano

      • Koliko ja znam nisu. Tifon je osnovao Čermak prodajom Crodux-a čini mi se i prodao ga MOL-u prije privatizacije iNE.Da, i meni je to pomalo problem – ispada da je ina opet u državnom vlasništvu. Sjećam se križaljke.3 slova, “mađarska naftna kompanija”. “MOL” se nikako ne uklapa…onda skužim …INA.🙂 Isto se desilo u UK nakon privatizacije neke velike državne firme (energetika, no nisam siguran) preuzele su ih FR državne firme.

        Da INA2će funkcionirati tako. Ali nezasitost i nesposobnost uhljebljenika naprosto nema granica i točka. Prije ili kasnije neminovno će morati nekako zagrabiti i u proračun. + dotadašnji izvori krvoispijanja koji će ostati.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s