Zakonski propisan blagajnički maksimum

Evo zašto ne poslovati u Hrvatskoj, razlog 10.256-ti

 

Znači, svaki biznis može imati novac u dva osnovna oblika: gotovini i depozitu na računu. Oba pojavna oblika novca imaju svoje prednosti i nedostatke kod korištenja. Kod depozita osnovni je niži troškovi, nema potrebe za sefovima, manje mogućnosti zlouporabe i sl. Glavni nedostaci depozita su da banke mogu propasti (a depoziti pravnih osoba nisu osigurani, a i da jesu državno osiguranje depozita nije baš vjerodostojno), i još važnije, privatne osobe bar u RH preferiraju gotovinu. Ono što su nedostaci depozita su prednosti gotovine i obratno.

Oba pojavna oblika novca su savršeno legitimna, i korištenje bilo kojega od njih isto tako. Osim u Hrvatskoj (OK, nije samo u Hrvatskoj, u dosta zemalja je tako) gdje se država boji gotovine. Odnosno, boji se neprijavljivanja posjeda gotovine i time izbjegavanja plaćanja poreza. Država stoga ogranski mrzi gotovinu. Iz toga razloga država već jako dugo narušava pravo biznisa na slobodno upravljanje vlastitom imovinom i prisiljava ih da međusobna plaćanja vrše bezgotovinski, a na zadovoljstvo banaka.

Bilo kako bilo, zbog snažne preferencije građana prema gotovini koje država ne može u tolikoj mjeri iskontrolirati gotovina ne samo da je živa, nego je njena tisuću puta proreknuta smrt dalje no ikada.

 

Bilo kako bilo, u Hrvatskoj je sve do nedavno postojala državi neshvatljiva sloboda da biznis sam određuje koliko gotovine može zadržati u blagajni na kraju dana, otvoriti tu blagajnu sutra ujutro i nastaviti tamo gdje je stalo. Biznis je sam određivao nešto što se zove blagajnički maksimum, i dok je gotovina bila manja od toga iznosa, nije morao napraviti ništa.

 

No i to se mijenja. U malo starijim vijestima pojavila se fascinantna glupost uvedena uz fiskalizaciju – država će opet kao u dobrim starim danima socijalizma propisivati koliko maksimalno biznis može imati u blagajni na kraju dana:

Sada to više ne vrijedi, jer se zakonskim aktom propisuju nova pravila i to prema klasifikaciji veličine subjekta.Mikrosubjekti malog gospodarstva mogu biti fizičke i pravne osobe koje prosječno godišnje zapošljavaju manje od deset djelatnika, a ostvaruju godišnji prihod u iznosu kunske protuvrijednosti do dva milijuna eura,ili ako imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u iznosu kunske protuvrijednosti do dva milijuna eura.Za tu kategoriju (mikrosubjekti) je propisan blagajnički maksimum 10.000 kuna. Malim subjektima malog gospodarstva se podrazumijevaju fizičke i pravne osobe koje ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu kunske protuvrijednosti do deset milijuna eura, ili imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit, odnosno dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak, u iznosu kunske protuvrijednosti do deset milijuna eura. Mali subjekti u prosjeku godišnje imaju zaposleno manje od pedeset djelatnika. Blagajnički maksimum za male subjekte je 30.000 kuna. Srednji subjekti malog gospodarstva su fizičke i pravne osobe čiji su godišnji prosječni broj radnika, ukupni godišnji promet ili zbroj bilance, odnosno dugotrajna imovina veća od svih prethodno navedenih kriterija za male subjekte malog gospodarstva, a njihov je blagajnički maksimum 50.000 kuna.

Iznimke
Postoje i iznimke od tog pravila. Određeni su obveznici fiskalizacije koji imaju pravo na veći blagajnički maksimum.Radi se o onima koji prelaze mjerila za mala gospodarstva, te onima koji obavljaju mjenjačke poslove. Njima može biti određen blagajnički maksimum do 100.000 kuna. Ukoliko je na kraju radnog dana utvrđeno kako je primljeni novac u blagajni iznad visine blagajničkog maksimuma, obveznik fiskalizacije ga je dužan uplatiti istoga dana na poslovni žiro račun, a najkasnije idućeg radnog dana na svoj račun otvoren u poslovnoj banci.

Obveznik kao cjelina

Novim je zakonom blagajnički maksimum određen za obveznike fiskalizacije kao cjelinu, a u okviru tog iznosa obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum samo svojim organizacijskim dijelovima.

Jep, učinili su to. A koje su posljedice?

U najboljem slučaju, ako sve prođe dobro, ako su propisani blagajnički maksimumi postavljeni dovoljno visoko, neće se dogoditi ništa, i ovo izrugivanje slobodi vlasništva proći će bez posljedica.

Ali, kako je vidljivo da su propisani blagajnički maksimumi maleni posljedice koje stupaju na snagu s fiskalizacijom su onda (uz gaženje slobode vlasništva, no nikoga, a ponajmanje državu nije briga za to) sljedeće:

  1. povećanje troška poslovanja određenim subjektima (i velikim i malim na različite načine) u vidu više procedura, više putovanja do banki na kraju dana i sl. – drugim riječima više nepotrebnih troškova,
  2. nove neravnoteže – ceteris paribus, zakon više pogađa one (tzv. seljake i provincijalce) koji su udaljeniji od banaka, dnevno noćnih trezora i sl. – kroz više nepotrebnih troškova poštovanja zakona.

One thought on “Zakonski propisan blagajnički maksimum

  1. Slažem se, ja na primjer imam problem pokrenuti biznis u Hrvatskoj baš zbog ovog glupog zakona. Ali sada znam zašto je moja familija pobjegla u 80-tih iz Hrvatske prema zapadu. Bježali su od sistema koji je kažnjavao rad i koji je želio kontrolirati svaki aspekt života. Ja sam se nadao da će se 30 godina kasnije nešto promijeniti. Na žalost, sve je isto, ako ne i gore.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s