HAKOM (1)

Regulirana konkurencija i neregulirana regulativa (5)

 

U zadnjem godišnjem financijskom izvještaju HAKOM-a za 2011. godinu piše da HAKOM ima imovinu od 165 milijuna kuna. Od toga nešto je u zgradama i inome, no 109 milijuna kuna je financijska imovina. Keš, depoziti i slično tome. Mnogo je to milijuna. HAKOM doslovce sjedi na novcu. U 2011. godini HAKOM je uprihodovao 115 milijuna kuna, gotovo isključivo iz nečega što se zove prihodi na temelju posebnih propisa. Haračenja telekoma, odnosno njihovih korisnika. Od toga su 44 milijuna kuna potrošili samo na plaćanje svojih zaposlenika. I opet, mnogo je to milijuna.

Da ne ponavljam opet kako je sama regulacija besmislena, ponovit ću da je čak i famozni AZTN, koji bi trebao biti majka svih regulatornih agencija u Hrvatskoj, iste godine spalio “samo” 17 milijuna kuna. Što je isto mnogo mnogo previše, no HAKOM više od toga troši valjda samo na papir.

 

Kako je došlo do toga da je HAKOM postao ono što je?

HAKOM je u mnogome za hrvatske prilike inovacija. Podla i grozna inovacija, no ipak inovacija. HAKOM je agencija koja je otjelovljenje koncepta financiranja od naknada koje plaćaju oni koje se regulira, a sve za opće dobro. I za potrošača, jasno. Da nije tako HAKOM bi bio tek jedna od besmislenih agencija koje sisaju s državnog proračuna, a kada ih je mnogo ne dobije se tako mnogo. AZTN je lijep primjer.

Glavni prihod HAKOMA-a na temelju posebnih propisa je famozna naknada za uporabu radiofrekvencijskog spektra koju će HAKOM haračiti od telekoma, a oni će je (relativno) transparentno prebacivati na svoje kupce. Davno je 2008. godine to bilo 12,5 kuna po kartici. A uz to što je država bila u najvećem monetarnom boomu ikada, i sam telekom sektor proživljavao je svoj tehnološki uvjetovan boom. Novih mobitela bilo je na svakome koraku. Jedan, dva, kod ponekog čovjeka i tri. Svi kupljeni uz potrošački kredit zvan ugovorna obveza uz pretplatu, i za svaku uzetu karticu naplaćuje se naknada za radijsku frekvenciju. HAKOM je sjedio na više novca no što se moglo zamisliti. I nije mu to smetalo.

Naknada za uporabu radiofrekvencijskog spektra konačno je smanjena na 10 kuna po kartici tek tamo negdje 2008. godine, a od iduće bi godine prema najavama HAKOM-a trebala biti 8 kuna po kartici. Ne može se istaći koliko se time “izlazi u susret operaterima”, odnosno njihovim korisnicima. Samo, broj kartica je još uvijek mnogo mnogo veći no što je bio kada je taj porez isplaniran, zar ne? I tako svejedno HAKOM sjedi na planini novca i veći je od 99% hrvatskih kompanija. Da ne spominjemo da je cash flow daleko bolji i da ne postoji nesigurnost naplate.

 

Što HAKOM nije učinio?

Što HAKOM je učinio, bilo to štetno, čudno ili samo besmisleno na hrvatskom telekom tržištu, bit će predmet idućih postova. No zanimljivo je ono što nije učinio.

Svi koji su čitali moj blog znaju da nemam baš visoko mišljenje o tzv. zaštiti potrošača kroz regulaciju obveznih odnosa i sklapanja ugovora. Pa opet, ima jedna situacija u kojoj su opći uvjeti davatelja određenih usluga iznimno problematični i predstavljaju de facto prijevaru. Gdje to?

Na samom dnu dna hrvatskog telekom tržišta postoji masa malih kompanija za koje nitko nikada nije čuo, a koji prodaju sve što bi bilo tko htio imati na mobitelu, a nije si u stanju to sam prebaciti na njega. Sve je tu od slika golišavih teta, sličica srca s natpisima Hrvatska u srcu, melodija Justina Biebera i loših java igara za stare Nokie.  Više-manje, svi su bar jednom nešto kupili od njih, namjerno ili slučajno. Te male kompanije su takozvani pružatelji usluga sa dodanom vrijednošću.

Njihove web stranice je često problematično pronaći, opće uvjete poslovanja jednom kada se dođe do tih stranica još teže. Međutim, sve te kompanije, ili bar one čije sam opće uvjete uspio izguglati, u njima navode da se kupnjom bilo kojega sadržaja postaje njihov pretplatnik i da će one do daljnjega “pretplatniku” “isporučivati nove sadržaje” kako to njima odgovara i naplaćivati ih kako to njima odgovara. Pretplatnik mora ručno zatražiti “deaktivaciju pretplate” da bi zaustavio nove naplate koje stižu čak ako sadržaje u pitanju nikada ne preuzme nakon što dobije obavijest da su mu isti zaračunati.

 

U čemu je tu problem? “Pretplatnik” je prihvatio opće uvjete kupnjom prvoga sadržaja, zar ne? Pa… Zapravo i nije. Kupac je iskazao pravno važeću volju za kupnju jednoga određenoga sadržaja. Jednostavno nije imao na temelju čega razumno pretpostaviti da se time obvezuje na sklapanje nekakve pretplate. Ako smatramo suprotno, onda moramo i smatrati da se svaki puta kada uzmemo kutiju mlijeka u trgovini obvezujemo kupovati istu tu kutiju svaki dan u istoj toj trgovini sve dok ne pošaljemo pismene obavijesti proizvođaču i prodavaču da raskidamo ugovor.

Želim reći da bi takve odredbe bile protivne uobičajenoj tržišnoj praksi te bi ti ugovori striktno gledano trebali biti nevažeći jer se kupcu u početku ne nudi pretplata nego neki određeni sadržaj. Ti ugovori znači i jesu nevažeći, no mišljenje regulatora je suprotno, “Poslovna praksa na telekom tržištu” je, prema regulatoru, drugačija, i sve je 5. A zašto je taj blagoslov dan?

Pa… Jedan od lijepih izvora prihoda HAKOM-a (cca 6 milijuna kuna godišnje lijep) o kojemu malo tko u biti nešto zna (a najmanje ja sam) je i nešto što se zove naknada za uporabu adresa i brojeva. Uglavnom su tu naknade koje fiksni i mobilni operateri moraju plaćati da bi smjeli ljudima davati na korištenje svoje brojeve telefona, no moraju se plaćati i brojevi za pružanje VAS usluga. Koliko točno, doista ne znam, cijena se formira na temelju pravilnika koji upućuju na druge pravilnike koji upućuju na pomalo divlje matematičke formule, a sve skupa se mijenja svake godine.

Poanta bi bila, da nema toliko prodavatelja VAS usluga, i tih HAKOM-ovih lijepih 6 milijuna kuna godišnje bilo bi manje. Ne kažem ništa, i nimalo ne sumnjam da je sve lijepo, i sve po zakonu. No zanimljivo je, zar ne?

8 thoughts on “HAKOM (1)

  1. Pingback: Grafikon tjedna | Usporedbe

  2. Pingback: HAKOM – mobilna telefonija |

  3. Pingback: HAKOM – fiksna telefonija |

  4. Pingback: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

  5. Pingback: BICRO treba ukinuti |

  6. Pingback: BICRO treba ukinuti | Neovisni portal

  7. Pingback: Koliko je regulacije dovoljno? |

  8. Pingback: Dan neovisnosti | Tko je John Galt?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s