Libertarijanski SF

I nije u pitanju Alisa Zinov’yevna Rosenbaum

 

O životu i djelu Roberta A. Heinleina

 

Robert A. Heinlein neobičan je čovjek o kojem se puno toga može napisati i reći. Čovjek je bio vječni militarist. Čovjek koji je bio opsjednut tehnologijom i između ostaloga se bavio proizvodnjom specijalnih efekata za filmove. Čovjek je za kojega pišu da je mijenjao mišljenja sa ženama, a žene je mijenjao.

Roberta A. Heinleina i danas se smatra jednim od tri najveća pisca SF-a, no za razliku od ostale dvojice (Clarka i Asimova), njegove ideje i pisanje imale su ogroman utjecaj na stvarni svijet općenito. Prije svega u vojnoj domeni, no po čovjeku se recimo zove i privatna nagrada za napredak u komercijalizaciji svemira. Naprijed kapitalistička svemirska utrka!

 

Robert A. Heinlein 1958. godine uvrijeđen nekakvim novinskim člancima koji su zagovarali nuklearno razoružanje (Robert A. Heinlein obožavao je bombu) krenuo je pisati i ubrzo napisao svoje remek djelo, i jedan od mojih najdražih romana, Starship Troopers, priču o troopersima na starshipu koji lete od planeta do planeta i rokaju po alienima iz ručnih bacača nuklearnih bombi.

U tome romanu nema pravih likova. Nema prave priče. Nema poštenih dijaloga. No Heinlein je bio dovoljno dobar pisac da to bude najbolja SF stvar ikada napisana. Čega ima unutra? Ima rasprava o filozofiji. Mnogo njih. Prije svega o moralu. Da li je moral urođen ili naučen? Hainlen tvrdi naučen. Ima kopija starog švicarskog političkog sustava, kod Heinleina glasaju samo vojni veterani. Ima opisa tehnologije i borbenih rasporeda. Knjiga je uskoro izvršila ogroman utjecaj na američku vojsku koja je (i zbog toga utjecaja) prebacila svoj fokus s velikih neprofesionalnih unovačenih jedinica na malene profesionalne skupine. US Marines i ostale profesionalne jedinice danas organiziraju se i formiraju po uzoru na ono što je Heinlein napisao u Starship Troopersima. Tjelesni oklop, kojega se danas vojske trude stvoriti, koji je možda najpopularniji koncept SF-a uopće, stvorio je Heinlein u Starship Troopersima.

 

No kako je naslov posta libertarijanski SF, malo i o tome.

1968. godine izišao je Heinlenov roman “Luna je okrutna ljubavnica”, koji je dostupan u dosta dobrom hrvatskom prijevodu, i za koji pišem ovaj post kako bi ga preporučio.

O čemu se tu radi?

Ljudska kolonija na Mjesecu se buni i ratuje protiv kolonizatora s Zemlje zbog ekonomske eksploatacije koju vrše vlade Zemlje. Mjesečari ne žele slabi zemaljski novac kojega muči stalna inflacija i koji stalno gubi vrijednost. Oni se pouzdaju u privatni novac koji izdaje neka kineska banka koja je prva osnovana na Mjesecu. Neprestano uzvikuju nešto tipa: “Bronos! Nema takve stvari kao što je besplatan ručak”, što im je ujedno svima i životni moto. Pravni sustav je apsolutno privatan. Ima scena u romanu tipa, dva čovjeka se posvađaju i da bi riješili svoj spor nađu nekoga mudroga starca oko kojega se slože, pa mu skupa plate da bi bio sudac, pa im on sudi na temelju običaja na Mjesecu. I onda se takve presude poštuju. I još mnogo mnogo takvih malenih detalja.

Otprilike dakle, najlibertarijanskija stvar ikada napisana. Svima koji imaju strpljenja preživjeti par scena obiteljskog života (Heinlein je gotovo cijeloga života bio uvjeren da su nekakvi više žena, ali i više muževa brakovi stvar budućnosti???), preporučam. Ako se više i ne može nigdje kupiti, može se naći u većini javnih knjižnica negdje pod šundom.

12 thoughts on “Libertarijanski SF

  1. Da, film nema nikakve veze s knjigom, iako nije ni on loš, ali kad se gleda sam po sebi — kao ekranizacija je promašen. Knjiga nije slučajno postala utjecajna, stvarno je dobra. Ovu sa Lunom nisam pročitao ali u planu mi je već duže vrijeme zbog tematike.

    Što se tiče veteranske vlasti. Nama je, kako smo imali tu nesreću da živimo u interesantnim vremenima, jasno da je Heinleinova slika malo previše idealizirana. To možda nije jasno srednjoškolcu iz Montane, ali mi i dan danas imamo još i NOB privilegirane, što je matematički neuvjerljivo. A tek ovi novi. Vidimo da se cijela stvar sa respekiranjem veterana teži pretvoriti u žestoko rentijerstvo i da veterani imaju karakter i temperament koji je prosječan za populaciju iz koje dolaze (dakle nisu natprosječno puni vrline, zreli, mudri, itd).

    Pa ipak, ima tu i jedna važna stvar. Naime, obrana teritorija ima stvarno velik “free rider” problem. Ne volim inače taj termin jer ga intervencionisti koriste kao opravdanje za sve živo. Ali ne samo što libertarijanske obrane teritorija nismo viđali, ja to uopće ne mogu zamisliti ni u teoriji. Što me vodi do toga da oni koji sudjeluju u obrani nekog teritorija moraju imati prava nad njim superiorna onima koji ne sudjeluju. Bitno je tu ne napraviti is-ought pogrešku. Imamo is, ali meni se čini da argument za ought nije slab.

    • što se veteranske vlasti tiče, prije nego što se složim s tobom samo da napomenem da je tu broj ljudi koji bi sudjelovali u toj vlasti izuzetno malen
      čak i sustavima s mobilizacijom, aktivno vojno stanovništvo čini jedva par % ukupne populacije
      kada bi to bilo sasvim dobrovoljno, zapravo je u uvijek u povijesti u bliskim primjerima tome kada je trebalo jako malen broj ljudi bio spreman dobrovoljno izložit svoju guzicu za nekakav teritorij
      kakav je točno profil tih ljudi bio, mi u stvari ne znamo, ali nekakvom vjerojatnošću moramo pretpostavit da bi i ideološki bio približno sličan općoj populaciji (ili dijelu opće populacije) tako da free rider problem na kraju imamo
      naravno, uvijek bi se takav sustav mogao tvikat tako da dobrovoljna vojna obveza nije jedini kriterij, da recimo imamo i uvjete da ne postoji nikakvi transferi od države pojedincu da bi on morao glasovati, i tako dalje
      no tu je opet problem (osim što je u neku ruku varanje), što nisam baš siguran kako bi takve kriterije prihvatili oni koji služe dobrovoljnu vojnu obvezu, možda bi recimo linčovali onoga tko to predloži
      zato i je utopija, a utopije su glupe😀

      ——————————————————–
      što se ekranizacije troopersa tiče to mi je jedan od najdražih filmova
      je da Verhoven nije ni pročitao knjigu, ali isto tako nema pojma ni što je nacizam, ali isto tako je sjajan režiser, tako da je to na kraju završilo fenomenalno
      ne da ima pretjerane verzije s knjigom
      nadao sam se da će netko lunu sada ekranizirat kako se svako živo sr.nje ovih dana pretvara u film, ali ništa još

  2. Super zanimljiva tema – svojedobno sam pisao na jednom forumu o privatizaciji vojske, uz dokazivanje provedivosti istog putem navođenja i objašnjavanja funkcionalnih primjera iz prošlosti i izazvao provalu kolektivne histerije zbog tih par postova – napalo me s mora i kopna – od katolika preko lijevih anarhista do feministica i hrvatskih domoljubaca – a samo sam iznio činjenice iz HR i svjetske povijesti.Ali ne, odmah je bilo “strašno kako neoliberalizmu(što to uopće znači?) ništa nije sveto”, “samo pohlepa”, “fašizam”, “čudovišno” itd, itd, itd”

    A što se tiče baš vladavine veterana, slažem se, “solunaški problem” je u središtu (ne) mogućnosti uspostave vlasti temeljene na njima.

    • Moje mišljenje je tu zapravo dosta heretičko gledajući iz libertarijanske perspektive. Nema sumnje da je bilo uspješnih dobrovoljačkih vojski, plaćeničkih postrojbi, vojnog poduzetništva itd. No mislim da su, ceteris paribus, srodnici u boljem položaju od plaćenika.

      Pod “free rider” problem u obrani mislim na činjenicu da je moguće da nas deset ima parcele i kuće u selu, susjedno selo nas odluči napasti, a jedan od desetorice odluči da neće na prvu crtu niti će financijski pomagati obranu na prvoj crti — on je odlučan braniti svoju parcelu ako neprijatelj do nje dođe i gotovo.

      On se tu “vozi besplatno”. Jer ako nas devet obrani selo, obranjena je i njegova parcela.

      Problem proizlazi iz toga što obično nije moguće braniti samo naših devet parcela, a ostaviti rupu u liniji obrane tako da njegova nije branjena. Obično možeš braniti samo neku veću površinu odjednom. Cijelo selo.

      • tvoj problem kako ga postavljaš mi je jasan, ali čini mi se da je u praksi ne(moguć)(vjerojatan) i da bi ovih devet u takvoj situaciji umlatilo ili opljačkalo ovoga prvoga tako da bi on milom ili silom sudjelovao
        peer presure😀
        doduše, ja pomalo cinično gledam na svijet pa dopuštam da je moguće i da nebi bilo tako

      • Ne, potpuno si u pravu, to se bi dogodilo (i događalo se i događati će se). Dakle imamo “is”. Ono što je pitanje je kako bi trebalo biti (“ought”). Nije ispravno iz same činjenice da se događa zaključiti da se treba događati.

        Iz čisto libertarijanske perspektive, devetorica nemaju pravo ništa silom. Ali libertarijanski svijet bi s vremenom vjerojatno završio u stabilnoj ravnoteži u kojoj vlasnici pri samoj kupnji zemljišta dobrovoljno pristaju na neke obrambene obveze i zadatke.

        Ali pitanje je što sa ovim realnim svijetom koji je kupus glede implicitnih i eksplicitnih obaveza, povijesnih prisila i nepravdi — kako doći odavdje do tamo, do sustava koji bi se minimalno temeljio na prisili. I je li to uopće moguće? Je li obrana nekog teritorija teorijski zamisliva bez prisile? Ili je, što mi se čini vjerojatnijim, moguća samo uz prisilu nad onima koji se ne bi branili?

        Rat je dosta komplicirano pomiriti sa ideologijom nenasilja i opravdanog nasilja a da to na nešto liči🙂

  3. Po meni obrana bi se mogla (za HR, ali i šire riješiti kombinacijom rješenja, tj, nekakvim 3supanjsim sustavom):

    Jezgro vojske bi činili tehnološki kompleksni rodovi (zrakoplovstvo i mornarica) – oni bi bili profesionalni.
    “Osigurač” eventualno bi, u slučaju zrakoplovstva mogla biti služba održavanja (švedske gripene i Leopard 2 tenkove uvezene od švaba im -većinom-održavaju ročnici(napredna tehnologija>jednostavnost održavanja>obrazovana 19godišnja radna snaga itd,itd)).

    Profesionalni bi bile i oklopne postrojbe.

    Sve ostalo – dragovoljni ročnici, s kasnijim povremenim vojnim vježbama. Obuka bi kao u švici trebala biti max. kratka; ne tratiti vrijeme na gluposti (npr. prva 3 tjedna sam proveo/požderao novac poreskih obveznika uvježbavajući marširanje za prisegu). Na taj način država bi teško zloporabila vojsku jer iako bi imala teško naoružanje, u popunosti bi joj nedostajala bi “manevarska masa”. 1995 u Oluji Martićeva ekipa je imala više teškog oružja od HV-a, no nje bilo dovoljno posada, a kamoli dovoljno pješaštva.

    Razmotriti i pokretanje vojnog poduzetništva – to nije isto što i putujuće bande plaćenika iz ranog srednjeg vijeka ili privatne vojske feudalaca. Danas – sutra ako vlasnici odluče angažirati privatne pukovnije negdje drugo, tja, njihova stvar i onih koji su potpisali ugovor.

  4. E,da samo da dodam-danas je logistika 7/8 ili čak 9/10 svakog rata. A u US army taj posao je odavno u rukama privatnika. Samo nepostredna dostava hrane, streljiva i održavanje na bojištu je u rukama vojne logistike (vrh ledene sante)- sve ostalo je privatni sektor.

    • logistika u smislu da im privatnici dostavljaju tipa brašno u afganistan ili logistika u smislu da kada idu na teren lete avionom u privatnom vlasništvu, a vojska to plaća?

      • Dostavljaju – ne samo brašno u Afganistan, već i gorivo i plazma TV i majice sa “Donosimo slobodu svijetu” natpisima kao i sve ostalo po bazama u Afganistanu.
        Cestovne teretne konvoje većinom čine tegljači korporacija u pratnji trupa. Sve isto je vrijedilo i za Irak.

        Potom zaposlenici korporacija brašno pretvaraju u kruh u samim bazama (pečenjem, ne transsupstancijacijom). Ako dođe do minobacačkog napada – i vojska i civili zaposlenici kompanija zajedno brišu u skloništa. A poslije nastavak slijedi. Dok vojni helikopteri dopremaju streljivo na čuke (2,5 km visine).

        Gro održavanja i ostalih usluga svih vrsta po bazama prve crte (Afgan) i pozadine (npr. Kuvajt odakle se kreće u Afganistan) obavljaju korporacije ,Halliburton, Dynacorp, Brian Ruth, Fleur itd (od popravki, točenja goriva, građevinskih radova, namirnica,informatike, ma sve. Radna snaga je šarolika: od Indijaca preko Bosanaca (pola BiH je zaposleno na tim poslovima) do samih Amera(njih je najmanje).One i u HR periodički treže zaposlenike – bili su u ZG-u, a jednom prije par godina i u RI. No regionalno središte za zapošljavanje im je Sarajevo.

        Ostalim zemljama, koje nemaju velike transportne zrakoplove teško oružje u Afgan dostavljaju Rusi i Ukrajinci sa svojom civilnom flotom Antonova i Iljušina.

        A sjećam se da su Britanci prije 6-7 godina radi uštede, na manevrima unajmili neke privatne aviončiće da glume “napadače” na nosače zrakoplova (kao rezanje troškova).O tome koliku ulogu “zaštitarske” kompanije imaju u Afganistanu i prije Iraku da ne govorim.U Iraku ih je u jednom trenutku bilo skoro koliko i US regularaca.Ex-Blackwater je čak prje par godina, za vrijeme rata u Iraku bio spreman osnovati prvu pravu privatnu pješačku brigadu, što bi nakon stoljeće i pol – dva bio svojevrsno uskrsnuće tzv. vojnog poduzetništva (a kakvo je činilo okosnicu većine europskih vojski od 17 do19 stoljeća i Napoleonskih ratova). No kako je tada haranga protiv Blackwatera bila na vrhuncu, od toga se odustalo.

        Usput, odnedavno je ruska vlada svojim kompanijama Gazprom i Rosneftgaz dozvolila imati vlastita pouzeća kćeri koja bi se bavila “zaštitarstvom”. Kuriozitet je da bi ti zaštitari bili opremljeni i – minobacačima i PT raketama…Očigledno se vraća i vrijeme korporacijskih trupa, koje su kroz povjest bile itekako učinovite (Istočnoindijska kompanija je ta čija je privatna vojska osvojila ogromni prostor Indije, Pakistana i Bangladeša – regularne UK trupe su bile sporedne u cijeloj priči).

        Ovo sve navedeno je samo ono što ja znam – kroz novine, internet ili razgovore sa sudionicima svega toga. Sigurno ima toga još i puno više.
        Uglavnom, ono što je trend u svijetu jeste takav da je “podvodni dio” ledene sante vojske i ratovanja, barem kad su razvijene zemlje u pitanju, a napose SAD, već već odavno u rukama privatnika. Nesumnjivo je trend budućnosti kako će i “vrh sante” postupno prelaziti u privatne ruke. Ljudi toga uopće nisu svjesni, ali to je realnost.

  5. OK, dio toga sam i ja znao, Blackwater itd., ali uvijek sam nekako to doživljavao kao nešto na što su amerikanci prisiljeni jer ne uspjevaju unovačit dovoljno u SAD-u kako je rat tamo nepopularan u smislu da se čak ni onim amerikancima koji su za rat ne gine
    mislim, je da je D. Rumsfeld (?) još 2001. najavljivao neke privatizacije u vojsci SAD-a itd., ali ni to nisam doživljavao baš ozbiljnim najavama
    moglo bi u budućnosti bit veselo🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s