Ono drugo tržište rada u Hrvatskoj

Ne, nije rad na crno.

Rad preko student servisa

 

Formalno gledajući u ekonomskoj teoriji rad putem student servisa spada u skupinu mjera kojima država (naša draga ili neka druga) potiče studiranje i studente (skupina porezne olakšice), zajedno s subvencioniranim školarinama, subvencioniranom hranom i studentskim kreditima.

 

Kako stvar točno funkcionira? Redovni student može obaviti neki posao za naručitelja, gotovo pa bilo koji posao – uključeno sve od građevine do financijskog savjetovanja, pri čemu će biti isplaćen na temelju ugovora koji izdaje posrednik u tome zapošljavanju, jedna od državnih institucija poznatih kao studentski centar. Studentski centar je teoretski posrednik u zapošljavanju, no kako se njegova funkcija svodi na izdavanje ugovora, kontrolu uplata i naplatu provizija i doprinosa, možemo ga nazvati i poreznom upravom za studente. Svaki posao ugovara se u neto iznosu, a bruto koji poslodavac isplaćuje sastoji se od provizije SC-u i doprinosa ovih i onih, cca 15% na neto. Rad preko SC-ugovora se dakle de facto oporezuje s cca 13% što se smatra velikom olakšicom, što i je velika olakšica, na običan rad.

 

Cijelo tržište studentskoga rada jedno je od općenito najuspješnijih u cijeloj zemlji. Svi “studenti” koji žele raditi mogu raditi, možda ne baš posao koji bi željeli, ali ne postoji nešto poput trajne nezaposlenosti. Isplate plaća su, s vrlo vrlo malo iznimaka redovite i plaće se uvijek isplaćuju idućega mjeseca. Raznolikost ponuđenih poslova je velika. I malo pomalo, “studenti” su ušli u više-manje sve djelatnosti koje se uopće obavljaju u Hrvatskoj.

Rade na građevini. Rade na skladištima. Rade na pripremi hrane i u ugostiteljstvu. Rade na proizvodnji sladoleda. Na proizvodnji električne opreme. Na proizvodnji proizvoda za osobnu higijenu. Rade u osobnoj prodaji, teleprodaji i telekomima. Pružaju financijske usluge. Čak i poneke državne institucije znaju zapošljavati “studente”.  Općenito, malo je uopće ljudskih djelatnosti u obavljanju kojih ne sudjeluju “studenti”.

“Studenti” pod navodnicima, jer želim označiti ljude koji sudjeluju na tome tržištu, a puno ih je koji se usput ne bave nekim učenjem. Počevši od onih koji stječu studentska prava radi mogućnosti rada preko studentskog centra – ujedno i otprilike apsolutno najpopularniji razlog upisa sveučilišta u Hrvatskoj danas, pa nadalje.

 

Da li je sve to radi efektivne porezne stope od cca 13%? Paa… recimo da ta olakšica dobro dođe, ali… Ako pogledamo neke karakteristike toga tržišta rada, vidjet ćemo još neke stvari.

  • Plaćaju se samo sati odrađeni, ili manje ako se tako želi izbjeći propis SC-a o minimalnoj plaći,
  • Poslodavac može otpustiti “studenta” radnika bilo kada, iz bilo kojeg razloga,
  • Ne postoje nikakvi uvjeti struke, ispita i sl. za obavljanje posla osim povremeno sanitarne knjižice,  ne postoje sindikati i njihovi zahtjevi, ne postoje kolektivni ni granski uvjeti.

 

Što to sve skupa znači iako možda iz perspektive posloprimca ne izgleda možda baš najbolje?

Znači nekoliko stvari. Prije svega da je lako dobit priliku, čak i ako nemaš baš nikakvog iskustava. Nadalje, da se poslodavci neće suzdržavati od zapošljavanja što rade kada zapošljavaju ljude s normalnog tržišta rada. Kada na poslodavce nisu natovareni kojekakvi troškovi održavanja radnoga mjesta, i kada zapošljavanje ne znači njegovu 1001 obvezu koje se protežu u beskonačnost… Ukratko, na tržištu to rezultira većom ponudom radnih mjesta za sve koji na njemu sudjeluju, uključujući i one koji najteže pronalaze posao…

Znači da ako je poslodavac sero.ja, a ima ih kao i na glavnom tržištu, kakav je vlasnik kao čovjek, takva je i njegova kompanija, najmanji ga je problem promijeniti.

Znači i da su plaće u praksi gotovo pa beskonačno fleksibilne. Da su sada s recesijom bez problema pale. I posljedično znači da se na tome tržištu s recesijom, iako su plaće pale, nije pojavila masovna nezaposlenost. Stvari su, uz plaće niže no prije, više-manje iste. A pričamo u zemlji u kojoj postoji cca 400.000 tisuća službeno nezaposlenih i valjda bar još toliko njih u biti stvari nezaposlenih.

Znači da je porezna olakšica, iako dobro dođe, samo jedan element, manji, funkcioniranja i uspjeha toga tržišta.

 

Znači sve to i da je to tržište rada, kao puno bliže slobodnome tržištu rada od onoga glavnoga, model prema kojemu bi se trebali kretati. Jer funkcionira. Onome kako bi to izgledalo da imamo neku minimalnu državu. Koja bi funkcionirala bolje od ove sadašnje.

 

Ako usporedimo sve to s izvjesnim Mirandom Mrsićem čija je ideja rješavanja problema nezaposlenosti mladih robovanje za 1600 kn, u pravilu u nekoj državnoj instituciji, jer statistike ipak pokazuju da na tržištu ipak nema toliko ološa koji je spreman plaćati nekoga 1600 kn🙂, što reći.

O, pa možda da bi ako se stvarno želi riješiti problem nezaposlenosti mladih možda moglo pokušati ga riješiti tako da se omogući svima od 16 do 26 godina da rade preko studentskih ugovora i tako steknu potrebno iskustvo i vještine, i počnu se snalaziti na tržištu rada. Ili još bolje od 16 do 28 godina. Ili možda omogućiti svima koji to žele da trajno rade na taj način? Mislim, ja osobno prihvatio bih to odmah, ali sada polako već ulazim u fikciju. Izvjesni Mirando nikada to ne bi dopustio.

12 thoughts on “Ono drugo tržište rada u Hrvatskoj

  1. Odlično primjećen “prirodni eksperiment”! Baš bih rado vidio i neki detaljniji rad koji istražuje ovo paralelno tržište (eto ideje nekom ekonomistu…)

    Samo jedno cjepidlačenje s moje strane: alergičan sam na konstrukciju da država nekome daje olakšice. Ako prvo sve živo uzmu, pa onda nekome odluče uzeti manje, to po meni nije olakšica, nego nešto manja otežica nego inače. Kao što rekoh, cjepidlačenje je, ali država i dalje uzima 15% i propisuje neke uvjete, pa ja to u odnosu na tržišnu situaciju smatram otežavanjem.

    • i ja bi rado vidio, jer jedino što sam vidio je neka usporedba po zemljama i što koja “nudi studentima”, ali nikoga voljnoga da ga napiše

  2. Samo ako može primjer iz stvarnog života, u kojem sam i volontirala bez naknade i uz naknadu od hiljadu šesto (prije Miranda Mrsića) i student servirala, a sada, već petu godinu za redom, svaka tri mjeseca dobijem “produženje ugovora zbog privremenog povećanja posla” i to u državnoj školi. Dakle, radi se o ozakonjenju rada na crno, odnosno o pokušaju države da kontolira i taj dio tržišta(?) rada(?). Ovako je tobože sve po zakonu, država ti daje olakšicu ili posao (ovisi s koje strane međe gledaš) jer je dobra, a u stvari nemaš izbora. Ako nemaš vezu.
    Dakle: svi ljudi koji žele raditi mogu raditi, možda ne baš posao koji žele raditi ali…
    Ili se mogu umočit u neki od eu fondova i osnovati udrugu ili postat kapitalist pa štajaznam?
    Ne pije vodu.
    Al baš bi me zanimala ta fikcija s kraja posta.

    • nije fikcija, samo što je trebalo pisati “sigurno ne posao koji žele raditi”
      realno, niti jednom “studentu” nije problem zaposliti se u nekom call centru ili u nekom skladištu i zaraditi uz (ne)puno radno vrijeme cca 2.500 kuna mjesečno
      realno, nikome se to ne sviđa, ali isto tako realno taj rad ne ni vrijedi više
      rado bi ja da vrijedi, ali ne vrijedi

      drugi je problem kada se to stavi u usporedbu s prosječnom plaćom od 5 i nešto tisuća kuna, plaćom onih koji imaju zaštićeni posao od države ili nekim kolektivnim ugovorom ili nešto slično tome, plaće koje ni 2008. godine u doba najvećeg buma nisu bile realne, a često se još i danas nisu korigirale na realne razine

      i tako smo tu gdje jesmo, nigdje, s dijelom ljudi koji primaju nerealno visoke plaće kojima se ne dopušta da padaju, i dijelom ljudi koji taj status nemaju, a zbog zaštite ovih prvih ga ne mogu ni steći

      što se škola tiče, ja s ljudima koji se tamo pokušavaju zaposlit suosjećam, valjda uz svježe diplomirane ekonomiste (tj. ja :)) tu i sada ne postoji gore mjesto za bit
      država ne želi razljutit postojeće i rezat njima (iako tek sada u 4. godini recesije sramežljivo počinje) pa štedi na onima koje može j.bat u zdravu pamet
      pošteno sigurno nije, ali po onoj staroj komunističkoj, jednom kada je tu on je dobar drug i sve mu se može oprostit, ako treba plaćamo mu svake godine liječenje od alkohola dva mjeseca negdje na moru, ali ako nije, eee…

      • Ne trebaš suosjećat s ljudima koji se pokušavaju zaposliti u školi (ko što ja ne suosjećam s ekonomistima), to su isti oni paraziti tj. piranje(?) po kojima stalno pljuckate: traži posao a moli boga da ga ne nađe, odnosno, bitno da je netko drugi kriv.
        Škola je obična državna služba u kojoj ne moraš radit, a sigurna lova kapne redovito. Plus, ljudi koji rade po školama uvijek imaju dežurne krivce koji se neće buniti. Al što ja to pričam, ko da nismo svi prošli torturu obveznog školovanja. Sj.bu (vidim da mogu prostačiti) te u mozak, ali te ne nauče ništa – daklem, što nam to govori?
        Što se rezanja i štednje tiče: država kao takva je preskupa i nekorisna, iliti od nje puno puno više štete nego koristi. ALI, valjda smo se za to borili, i tu se ništa ne može.
        Smijem li pitat čime se zapravo baviš?

  3. piše, ekonomijom
    pa ipak suosjećam, ljudi koji se pokušavaju zaposlit u školama uništili su dobar dio svojega života jer su podlegli propagandi ili vlastitim željama i postali učiteljima
    nisu jedini, ali nisu ni piranje sve dok ne dobiju ugovor za stalno i učlane se u sindikat

    • piše, kapitalist
      (i ja sam svršila filozofski pa se ne bavim filozofiranjem)
      glede sindikata i glede piranja: u mojoj(?) školi sutra će štajkat i članovi i nečlanovi. nečlanovi će se solidarizirati, a očekuje se od učenika i roditelja da se solidariziraju također. JA rekoh da neću štrajkat (ko što i neću) pa me proglasiše neprijateljskim elementom. a imam ugovor za stalno. doduše nepuno, ali stalno.

      • A zašto nećeš štrajkat? Ja sam recimo protiv sindikata kad ih plaćam ali to me ne bi spriječilo da štrajkam ako mi je to u interesu, a da radim u školi bilo bi mi u interesu.

  4. Pa zato što, očigledno, mislim da sam bolja od svih drugih😀 Osim toga vjerujem da ću živjet vječno a ne do sedamdesetpete.

  5. kapitalist kao ideološko usmjerenje!
    PS
    štrajkat ili ne štrajkat je isto kao kupoprodaja žita i glad, odnosno rješenje te moralne dileme od strane sv. tome akvinskoga

  6. Uf, a ja mislila da je to nešto konkretno. Znači svi ste nezaposleni teoretičari (osim ksdk koji prevodi teoretičare) i čekate da se kolo sreće okrene pa da i vi morete štrajkat?
    Ne znam tu priču tome akvinskog.
    (nadam se da se ne ljutiš, stvarno mi se sviđa kako pišeš. pratim. pratim🙂 )

  7. Pingback: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s