Austrijski problem s bankama

i moj problem s austrijskim problemom s bankama

 

Pratim neki dan stream Rusije Danas jer oni kao prate izbore u SAD-u. Max Kaiser je online i slina mu se cijedi iz usta s banksterima, bankarskim teroristima, ovim i onim. Sada, Max Kaiser je nešto kao cijenjena ličnost koju često prate i pobornici slobodnog tržišta, makar Max meni sličio olinjaloj komunjari, a ne zastupniku slobodnog tržišta. Tu je i taj problem da Max nije usamljen u svojoj mržnji prema bankama, ili bar propovijedanju kako su banke loše koje je gotovo pa pravilo u austrijskom mainstreamu sve od kada je Rothbard taj mainstream.

Same banke se iz austrijske perspektive mogu kritizirati, odnosno kritiziraju se, na 2 načina.

 

I. Banke, odnosno frakcijsko bankarstvo, tiska novac. Iz toga proizlazi sva sila zala, a i nije kul.

 

Nije laž da banke “tiskaju” novac. Istina je da banke samim svojim poslovanjem povećavaju količinu novca.

 

Uzmimo tvrdi primjer.

Banka primi depozit 900 novca i izda certifikat o depozitu. Certifikat o depozitu je jedan papir na kojemu piše da će banka ta i ta donosiocu za godinu dana isplatiti 1.ooo novca. Certifikat o depozitu je istodobno i nešto što se zove novčani supsitut. Novčani supstitut je nešto što nije novac, ali tržište ga prihvaća kao jednakovrjedno novcu. Znači, s tim certifikatom ja šest mjeseci kasnije neću moći platit špeceraj u Dioni, ali neću imati nikakvoga problema da ga prodam za 950 novca i novcem platim špeceraj. Moje percepcija kada gledam taj certifkat je dakle da ja gledam u novac, što zapravo i radim.

Što će banka koja je knjižila 900 novca u svoju blagajnu i obvezu prema meni napraviti? Jasno, pokušat će zaraditi 200 novca u toj godini dana. Posudit će tih 900 novca nekome tko će joj se obvezat vratit 1100 novca za godinu dana. Znači zarađivat će na tome da preuzima veći rizik od onoga koji sam ja spreman preuzet. Banka će knjižit isplatu 900 novca i potraživanje z a taj novac.

Situacija je dakle ta da stvarnoga novca imamo 900. Krajnji dužnik gleda 900 u svojim rukama. Ali bogme, gledam ih ih i ja dok gledam u supstitut. Stvarna količina novca u ekonomiji je dakle 1800 novca +.

Možda ovaj dužnik zapravo treba samo 800 novca za ono što već radi, a 100 novca mu je samo nekakva rezerva likvidnosti. Možda s tih 100 novca kupi certifikat o depozitu 100 novca od banke i možda se multiplikacija nastavi. No nije toliko bitno.

 

Uzmimo meki primjer.

Primjer je meki jer je multiplikacija manja, a multiplikacija je manja jer je rizik povlačenja depozita iz banke veći.

Banka primi depozit po viđenju 900 novca. Depozit po viđenju je moj ugovor s bankom da ću kod nje držat 900 novca, a banka će mi vratit 900 novca kada mi se sprdne. Depozit po viđenju je istodobno i nešto što se zove novčani supstitut.  Znači, s tim depozitom ja šest mjeseci kasnije neću moći platit špeceraj u Dioni, ali u mojoj percepciji mogu ga svakoga trenutka povući i platiti taj špeceraj. Moje percepcija kada gledam taj certifkat je dakle da ja gledam u novac, što zapravo i radim.

Što će banka koja je knjižila 900 novca u svoju blagajnu i obvezu prema meni napraviti? Jasno, pokušat će zaraditi nešto novca s tih 900 novca dok je tamo. Posudit će recimo 200 novca nekome tko će joj se obvezat vratit 250 novca za godinu dana. Znači zarađivat će na tome da preuzima veći rizik od onoga koji sam ja spreman preuzet. Banka će knjižit isplatu isplatu 200 novca i potraživanje z a taj novac.

Situacija je dakle ta da stvarnoga novca imamo 900. Kranji dužnik gleda 200 u svojim rukama. Banka gleda 700 novca u svojoj blagajni i taj je novac sterilan. Ali bogme, ja vjerujem da imam 900 novca kada razmišljam o svojemu depozitu. Stvarna količina novca u ekonomiji je dakle 1100 novca +.

 

I što s svime time? Reći ćete, banke rade nešto loše? Ja ću reći, ali pazi… svi to rade.

Uzmimo tvrdi primjer.

Kupac primi isporuku i račun na 900 novca. Može odmah isplatit 900 novca ili može dat dobavljaču mjenicu na 1.000 novca s dospijećem za godinu dana. Mjenica je jedan papir na kojemu piše da će taj i taj donosiocu za godinu dana isplatiti 1.ooo novca. Mjenica je istodobno i nešto što se zove novčani supsitut. Novčani supstitut je nešto što nije novac, ali tržište ga prihvaća kao jednakovrjedno novcu. Znači, s tom mjenicom ja šest mjeseci kasnije neću moći platit špeceraj u Dioni, ali neću imati gotovo nikakvoga problema da ga prodam za 950 novca i novcem platim špeceraj. Moje percepcija kada gledam tu mjenicu je dakle da ja gledam u novac, što zapravo i radim.

Jasno je kuda idem s ovim?

 

Uzmimo meki primjer.

Kupac primi isporuku i račun na 1000 novca. Dogovorio je prije s dobavljačem plaćanje za godinu dana, inače bi račun bio 900 novca…

Jasno je kuda idem s ovim?

 

Ono što želim reći je da multiplikacija novca možda je u praksi posljedica djelovanja banaka, ali samo zato što se najviše bave novcem. Što bi se dogodilo da se sutra zabrane sve banke? Dogodila bi se ogromna emisija mjenica i najveće kompanije u gospodarstvu bi preuzimale ulogu banaka. Neka osnuju podružnice koje će se specijalizirat za financijsko poslovanje uz one koje se bave proizvodnjom jogurta, opet dobivaš banke samo što se drugačije zovu.

Ono što želim reći je da je multiplikacija novca posljedica same prirode novca. Novac jednostavno nije samo dobro koje se može zamijenit za bilo koje drugo dobro. Štoviše, svaki pokušaj promatranja novca kao takvoga kao što to radi Rothbard logički vodi u… neka kvazi komunistička razmišljanja.

Ono što želim reći je da je novac jedna vrlo čudna biljka. Uzmimo recimo ovaj video koji sam linkao prije. Ono što je meni tu bio najdojmljiviji Murphyev zaključak je taj da je postojanje kamata prije svega posljedica postojanja novca. U nekoj naturalnoj ekonomiji nema kamata kao takvih. Ako novac promatramo kao čisto obračunsku jedinicu onda opet imamo samo tragove postojanja kamata.

Ono što također želim reći je da u svakoj ekonomiji u kojoj recimo postoji 20 novca (pri čemu je sasvim svejedno da li je zlatno novac, a papirni novac novčani supstitut, ili je papirni novac novac, a depoziti u bankama novčani supstitut, ili nešto treće i četvrto) zajedno s novčanim supstitutima količina novca će stalno varirati između recimo 30 i 50 novca, pri čemu je recimo 30 novca maksimum kontrakcije, a recimo 50 novca maksimum ekspanzije.

To bi impliciralo da su recesije i uzleti urođeni kapitalističkoj, točnije novčanoj, ekonomiji. Što opet ne vidim kao problem, u zadnjih 200 godina donekle čiste kapitalističke ekonomije bi se uvijek oporavljale i od najvećih krahova unutar godine dana. Problem je samo, jel, ako kapitalizma nemamo.

To bi impliciralo i da monetarna ekspanzija nije nešto beskonačno. Odnosno, nakon što bi na temelju početne novčane baze, novca, nastala određena sekundarna emisija, dalje bi dugoročno realna inflacija bila 0, a kako u kapitalizmu količina proizvedenih dobara stalno raste, bili bi u stanju kontinuirane deflacije. To bi isto tako potvrđivalo poznatu činjenicu da je današnja inflacija u svim monetarnim sustavima posljedica državnoga povećanja onoga što je primarni novac.

 

Nastavit će se…

11 thoughts on “Austrijski problem s bankama

  1. Mislim da je Fikret Abdić u Jugoslaviji nagrabusio zbog pretjeranog izdavanja mjenica. Iako je firma uredno plaćala one koje su dolazile na naplatu, država ne voli konkurenciju u štampanju novca🙂

    Još u Bibliji se spominje da su mjenjači novca ispred hrama primali depozite i davali kamatu, dakle vrlo vjerojatno se bavili bankarstvom s djelomičnim rezervama. FRB je svakako nešto što se spontano pojavljuje tamo gdje postoji novac. Ono što jedni austrijanci tvrde je da tržište drži veličinu tog fenomena pod kontrolom, da bi rezerve i kapital banaka u tržišnom bankarstvu bili veći, skoro 100% itd. Drugi pak tvrde da je sam čin garantiranja isplate novca koji je posuđen nekome drugome pravno i moralno gledano apsurd. Ima dosta prepucavanja oko tvrdih Rothbardovaca oko Mises instituta i Free Banking ekipe. Tu ne zauzimam stranu. Ima dobrih argumenata na obje strane.

    Ne bih rekao da je kamata novčani fenomen. Ne vidim zašto posudba vreće brašna danas ne bi mogla uvjetivati vraćanje vreće i pol za godinu dana.

  2. da kao bila neka šema s Abdićem da je juga naredila fimama smanjenje investicija tako što im je davala manje love iz primarne emisije, a Abdiću se to nije svidjelo i izdavao je mjenice kao lud
    prema drugoj priči uopće nije, a sve je samo međusobni obračun u tadašnje vrhuške tadašnjih Muslimana u BIH

    što se kamata tiče Murphy tvrdi da postoji nešto slično kamatama, on to zove ghosts of interest ili tako nešto, kao zakržljala i nepraktična “preteča” kamata
    iako i taj primjer s Biblijom, meni je ekstra sumnjivo da je ikada postojala civilizacija, ili čak njena preteča, bez novca
    ako znamo da su još u kamenom dobu postojale trgovačke rute od Skandinavije i današnje Ukrajine do Sjeverne afrike, i od Gibraltara do Mezopotamije, nešto blisko novcu je moralo postojat
    ne vidim kako bi se inače ta organizacija mogla ustrojit na temelju naturalne razmjene

  3. Bilo bi zanimljivo znati cijelu priču sa Abdićem, ali tu imamo taj problem da je ekonomska povijest raznih Jugoslavija općenito dosta slabo obrađena. Ne znam za tebe ali ja kupim fragmente slagalice čitajući potpuno nevezane stvari. Npr netko u autoklubu spomene da su carine na strane aute bile 100% i to onda zapamtim🙂. Tu stvarno ima prostora za ambicioznog ekonomista da napiše npr ekonomsku povijest Hrvatske u 20st, ili cijele Juge, ili bar nečega.

    U vezi novca, imam jedan draft koji sam prije nekog vremena počeo pisati kao odgovor prof. Šikiću na post u kojem tvrdi da se novac pojavljuje tek kad ga država stvori. Uglavnom, iako kovani novac bilježimo relativno kasno u odnosu na pojavu prvih civilizacija (čini mi se 700-800 pr. Kr), postoje dokazi da su se metali (plemeniti ali i drugi) koristili za razmjenu i par tisuća godina prije. Već u prvoj civilizaciji u Sumeru imamo zapise o posuđivanju srebra (kamate su bile ogromne btw) iako nisu postojale kovanice srebrnjaka.

    • Ja dijelim tvoje mišljenje u vezi ekonomske povijesti SFRJ.
      Imam neke ideje (o tom, potom, ako se uopće stignem time pozabaviti).

      Šikićeva tvrdnja je smiješna, no etatisti uvijek imaju takve komentare.
      Jedna varijanta tog “a onda država stvori ABC” je i tvrdnja kako prije države nisu postojali zakoni.
      Baš jučer sam na stranicama Novog lista komentirao o Milanovićevom parafraziranju Voltaireovog citata o zakonima.

  4. Kao neko ko dolazi iz BiH i kraja Fikreta Abdića Šimun je u pravu s ovim mjenicama. Izdavao ih je i redovno plaćao samo što kao što Šimun reče. Samo nije bila stvar ni u tome da država ne voli konkurenciju jer je bilo i drugih firmi u cijeloj Jugoslaviji koje su radile istu stvar i u Slo i Hr i BiH i Srbiji…

    Stvar je bila više unutrašnja borba muslimana u BiH jer su Pozderci i sa Fikretom postali izuzetno jaka politička struja u BiH i u cijeloj Jugoslaviji što se nije sviđalo muslimanima iz Sarajeva koji već tradicionalno ne vole područje Krajine, a podržani su iz Beograda (jer bi bilo nevjerovatno da jedan musliman postane predsjednik KPJ) da se Abdića sruši.

    Ustvari sve je to bila politika. Bilo je tu i vrlo sumnjivih prometnih nesreća i poginulih i dosta drugih momenata koji sad u ovoj raspravi i nisu toliko bitni.

  5. Nevezano, ali komentiram ovdje jer ne mogu naći post u kojem si negativno komentirao ulagačku politiku Adrisa, s čime se slažem. Jel to uopće bilo na ovom blogu, valjda je🙂. Dakle, situacija se i dalje razvija u istom smjeru.

    Genijalci iz Adrisa opet potvrđuju da im treba što prije uzeti firmu i dati ju nekom sposobnijem (pod “uzeti” ne mislim na nacionalizaciju, nego se to tako kaže).

    Naime upravo su se prijavili za sudjelovanje u privatizaciji Uljanika!? Pa koji je njima? Nije valjda da su popušili medijske gluposti o tome da je Uljanik “pokazao da se može pozitivno poslovati”. Uljanik je bezvrijedna firma koju može potopit jedna narudžba koja se ne odigra po planu. Ali to nije sve! Uz to ide još i set noževa koji garantiraju tetanus. Naime u genijalnom, maestralnom planu g. Čačića, prvo će se privatizirati, pardon, to stvarno mora u navodnike, prvo će se “privatizirati” Uljanik, a onda će on kupiti 3. maj, rupu bez dna, a što će privatna (“privatna”) firma Uljanik napraviti Čačić eto slučajno unaprijed zna, iako će dioničari slobodno odlučivati svojom voljom. Jer očito je da im je jednostavno u najboljem interesu kupiti brodogradilište 3. maj. Toliko je to dobra firma da se unaprijed zna da neće biti drugih zainteresiranih, nego se provodi cijeli ovaj zaobilazni ritual kako bi državni i paradržavni fondovi (mirovinski, fondovi gospodarske suradnje, bla bla bla) kupili od države državnu firmu. Uz sudjelovanje Adrisovaca, ulagačkih antitalenata prve klase, koji novac zarađuju zahvaljujući državnom protekcionizmu.

    Kao što bi rekao Nedjeljni Komentar, SELL SELL SELL! za Adris. Ponašaju se onkraj razuma.

    • koji genijalan deal, iz nekoga ga me razloga podsjeća na onaj koji je sklopila sada (valjda) bivša tvornica šibica u Osijeku s Sweedish Matchom, a prema kome kako si ne bi konkurirali tvornica šibica iz Osijeka neće ulazit na tržište cijele srednje i istočne Europe, a Sweedish Match neće ulazit na tržište Hrvatske
      bivša tvornica šibica u Osijeku ipak je prekršila taj fenomenalni dogovor, i to u trenucima kada je Sweedish Match već u Hrvatskoj imao x% tržišta

      ex komunistički menadžmenti su kreteni, što god da su Čačić i Linić možda uvalili TDR-u ispod stola, a da mi za to ne znamo, ne može bit vrijedno ovoga

  6. Pingback: Austrijski problem s bankama (2) « strasilo

  7. Jeste li u potrazi za kredit? Ili si odbio kredit banke ili financijske institucije za jedan ili više razloga? Imate pravo mjesto za svoj kredit rješenja upravo ovdje! Elina Johnson kredit tvrtka smo ograničeni u davati kredite za tvrtke i pojedince na niske i pristupačne kamatnu stopu od 2%. Molimo kontaktirajte nas putem e-maila i danas putem elinajohnson11@hotmail.com

    PODNOSITELJ PODACI:

      1) Puni naziv:
      2) Država:
      3) Adresa:
      4) Država:
      5) Sex:
      6) Bračno stanje:
      7) Zanimanje:
      8) broj telefona:
      9) Trenutno pozicionirati na mjesto rada:
      10) Mjesečni prihod:
      11) Iznos kredita Potrebna:
      12) Zajam Trajanje:
      13) Namjena kredita:
      14) Religija:
      15) Jeste li primijenjen prije;
      16) Datum rođenja;
      hvala,
    Gospođa Elina Johnson

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s