Što znače rokovi plaćanja

i još malo o Slavku…

 

Zamislimo jednu fiktivnu situaciju u kojoj Radimir prodaje Slavku 100 kg Sranja, po cijeni 1 kn za 1 kg Sranja. Radimir isporuči Sranje 1. listopada i izda fakturu na 100 kn. Slavko mu može isplatiti Sranje odmah. Slavko mu isto tako može isplatiti Sranje na 1. listopada iduće godine. Ako Slavko iskešira za Sranje odmah, jasno je da je trenutna vrijednost Sranja 100 kn. Međutim koja je trenutna vrijednost 100 kg Sranja ukoliko Slavko isplaćuje fakturu za godinu dana, s time da treba imati na umu da se te dvije strane poznaju, i da su i prije srale skupa, te i jedni i drugi mogu prilično realno procijeniti da će plaćanje biti za godinu dana?

 

Ako ćemo o rokovima plaćanja, treba biti jasno da je plaćanje s odgodom u biti stvari kreditiranje. Jednako je ako kupac posudi novac od banke i plati dobavljaču, ili ako plati dobavljaču godinu dana kasnije – razlika je samo u tome tko je u cijeloj toj priči kreditor – banka ili dobavljač. Isto tako, jednako je dobavljaču ako mu se plati 80 kuna sada, ili ako mu se plati 100 kuna godinu dana kasnije. Samim time što dobavljač očekuje kasnije plaćanje, zaračunati će višu cijenu. Odnosno, naplatit će trošak korištenja svojega kapitala.

 

Ono što hoću reći je, svi žele da im se plati čim prije. Ali malo je tko spreman prodati nešto uz 20% nižu cijenu da bi odmah dobio svoj novac.

 

Nazovimo tih 20% kamatnom stopom.

Nazovimo 20% nižu cijenu robe sadašnjom vrijednošću robe.

Nazovimo tih 100 kuna cijenom robe + kamate.

 

Praksa kreditiranja kupaca u Hrvatskoj je preferencija tržišta. Tu preferenciju se može napadat zakonima, Slavko je recimo baš izbacio drugi zakon ove godine kojim se to trudi raditi, no to je glupo. Kao prvo, to je napad na posljedicu, a ne na uzorak. Kao drugo, ta tržišna preferencija postoji s razlogom. Možemo mi reći da je to strukturna slabost hrvatskoga gospodarstva i pokušat je riješit, no i to je li la. Ako to i prihvatimo, daleko je od najboljega rješenja napadati posljedicu, a ne uzroke.

 

A iz čega proizlazi ta tržišna preferencija. Pa iz ovakvih stvari recimo:

  • država troši više nego što ima, pa se traži kreditiranje od svojih dobavljača
  • neprofitabilnih komunističkih mastodonata koji su preživjeli u ponešto smanjenom obujmu do danas
  • zatvorenosti tržišta.

Druga točka bi recimo implicirala da u Hrvatskoj postoji more kompanija koje imaju kapital, koje posluju, koje plaćaju radnike, ali su nesposobne išta zaradit prodajom svojih proizvoda. Većina ili sav profit tih kompanija ostvaruje se kreditiranjem kupaca, uz istodobno traženje kreditiranja od svojih dobavljača. Poslovanje je neka vrsta paravana za kreditni biznis.

Treća točka bi recimo implicirala da ne postoji stvarno slobodno tržište u Hrvatskoj, niti otvorenost toga tržišta prema inozemstvu. Da su kompanije koje na njemu posluju nekonkurentne u inozemstvu. Da stoga, iako možda i ne žele kreditirati svoje kupce, nemaju dovoljno konkurentan proizvod da bi mogle poslovati s bilo kime osim rizičnim domaćim subjektima koji ne mogu poslovati bez kreditiranja od svojih dobavljača.

 

Znači, tržišna preferencija. Znači, znaju se razlozi. Znači, zna se tko je kriv. A zna se i tko će platiti ceh.

 

Ovo je drugi zakon koji ove godine stupa na snagu kojim se trudi “suzbiti neplaćanje”, što dragi vođe odlučili suzbijati jer su nesposobni boriti se s pravim problemima. Istina, većinom prepisani stari zakoni koji se nisu provodili. Koji je pravi odgovor na to što se neki zakon ne provodi? Pa jasno, idemo napravit novi, još restriktivniji… Idemo prijetiti da ćemo ovoga provodit. Zaozbiljno. Osim ako se ne ostvare sve očekivane posljedice u vidu propasti kompanija na rubu. Onda se možda i neće provodit. Kao što se možda neće provodit u državnim kompanijama. Ili ako si dobar s kojim ministrom…

Posljedice toga su u postu niže.

 

P.S .

I 1993. godine je donešen Zakon o financijskom poslovanju, objavljen u NN negdje početkom ljeta te godine, a u kolovozu je Franjo Tuđman već potpisao Zakon o o prestanku važenja Zakona o financijskom poslovanju. Sada, originalnoga zakona više tamo nema, a kako mene baš kopka što je tamo pisalo, i da li se radilo o ovoj istoj stvari, pa ukoliko se tko sjeća neka mi, molim, dojavi.

7 thoughts on “Što znače rokovi plaćanja

  1. Inače, čak i jedan Wall Mart kreditiraju dobavljači, nije Konzum to izmislio. Normalna stvar u tržišnoj ekonomiji. Taj Linić ima nevjerojatno djetinjast pogled na svijet. Njemu je sve puno nekakvih krupnih kapitalista koji se valjaju u novcu koji su zaradili neplaćajući radnike i dobavljače… shvaćanje ekonomije na razini trogodišnjeg djeteta.

    Ja sam se također kratko osvrnuo na mit o suzbijanju nelikvidnosti prije nekog vremena: http://usporedbe.wordpress.com/2012/01/23/je-li-nelikvidnost-problem-koji-trazi-intervenciju/

    To uopće nije problem koji treba rješavati. Zastrašujuće je što osim nas par blogera nema nikoga u javnom prostoru da to kaže. Gdje su svi ti ekonomisti? Sve im kritike počinju sa “ideju pozdravljam, o tome i ja govorim godinama, samo bi još trebalo to i to…”

    Uopće ne postoji opozicija ekonomskom intuitizmu. Strašno.

    • čitao sam i tebe kada si to napisao, ali fakat, ovo je već drugi zakon ove godine na temu
      ono, prvi puta nije prošlo, ali ne, nema šanse da nije nešto u redu s tim zakonom (nema veze s vezom), nego idemo novi
      i sada će prema ovome zakonu kao pola hrvatskih poduzeća u predstečajnu nagodbu, tražit nagodbu, platit dodatnu reviziju, tražit provođenje postupka u fini
      pa mislim, fini će trebat jedno 10 godina da te stavi da dođeš na red ako to zatražiš -.-

      • Zanimljivo je da nas Srbi žele kopirati u toj mjeri, a mi njih u fiskalnim kasama. Učenici iz zadnje klupe razmjenjuju iskustva u tome kako dobit što gore ocjene u školi.

        Kad smo kod Slavka i ponavljanja zakona, pogledaj datum ove vijesti:
        http://liderpress.hr/arhiva/15126/

        Osam godina kasnije čini se da će uspjeti progurati svoju ideju, ovaj puta konzultiravši i ustavne suce itd.

        Lik je upravo nevjerojatno uporna štetočina.

  2. Pingback: Ministarstvo financija (navodno) spašava Dalekovod « strasilo

  3. Pingback: HAKOM – što dalje? |

  4. Pingback: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

  5. Pingback: Svemirski Dalekovod |

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s