O tome kako je PDV regresivan porez

i to tome kako to zapravo i nije

 

Što je to uopće regresivan porez? Regresivan porez je u osnovi onaj porez gdje siromašni plaćaju (relativno gledajući) više poreza od bogatih. Progresivan porez je u osnovi onaj porez gdje bogati plaćaju (relativno gledajući) više poreza od siromašnih, i to je kao dobro. Među ekonomistima koji se zapravo tako ne bi trebali zvati kola jedan mit koji je sada iskočio po portalima u sklopu priče o uvođenju poreza na imovinu. Mit je taj da je PDV regresivan porez, zapravo najregresivniji porez koji postoji, što je naravno loše, što je pak kao jedno od moralnih opravdanja uvođenja poreza na imovinu. Na stanu sumnjivu logiku kojom je jedan porez moralno opravdanje za uvođenje drugoga, idemo malo o toj regresivnosti PDV-a.

 

Kako dokazati da je PDV regresivan porez? Pa obično se to radi putem jedne tablice koja izgleda nekako ovako (zamišljamo da je PDV uz stopu od 25% i bez ikakvih roba koje su oslobođene njegova plaćanja jedini porez koji postoji (ajme pretpostavki -.-), gledamo dohodak, potrošnju i štednju na godišnjoj razini, eps predstavlja efektivnu poreznu stopu: plaćen PDV/dohodak):

dohodak

štednja

potrošnja

plaćen PDV

eps

bogati

1.000.000

250.000

750.000

150.000

15,00%

srednji

100.000

10.000

90.000

18.000

18,00%

siromašni

10.000

0

10.000

2.000

20,00%

 

I to je… to. Upravo smo bez daljnjega razmišljanja dokazali da je PDV regresivan porez i s time zao. Ne može bit pošteno da neki tajkun Ivica koji kupuje dvorce i jahte godišnje plaća 18,75% svojega dohotka kao PDV, a bakica Marica koja prodaje zelje na placu 25% svojega dohotka kao PDV.

 

Prvi problem s ovim razmišljanjem su obične sumnjive pretpostavke ugurane unutra – taj PDV zapravo nažalost uvijek i svagda ima dosta roba oslobođenih od plaćanja, nekih radi političke probitačnosti (khm, novine oslobođene PDV-a), a nekih za osnovne životne potrepštine. No to na stranu, prvi ozbiljni problem s ovim razmišljanjem u ekonomskoj teoriji je pretpostavka da je sklonost potrošnji i štednji isključivo funkcija dohotka. Mislim, znamo da nije. Ne postoji niti jedan razlog zašto ne bi trebali pretpostaviti da ta tablica ne izgleda, recimo, ovako:

dohodak

štednja

potrošnja

plaćen PDV

eps

bogati

1.000.000

100.000

900.000

180.000

18,00%

srednji

100.000

-20.000

120.000

24.000

24,00%

siromašni

10.000

1.000

9.000

1.800

18,00%

 

I što da u tome slučaju zaključimo o regresivnosti PDV-a? No ipak, ostavimo socijalistima tzv. benefit of the doubt.  Tko zna, možda postoji negdje neka empirijska studija koja dokazuje da je sklonost potrošnji i štednji isključivo ili primarno funkcija dohotka, bar na velikim grupama ljudi. Prihvatimo njihovu pretpostavku i vratimo se na početak.

 

Što je definicija štednje? Štednja je odgođena potrošnja. Riječ odgođena implicira da je ono što je ušteđeno ipak biti i potrošeno. Naposljetku, ljudi u pravilu ne štede da bi ih pokopali zajedno s dvije kile zlata i 3 milijuna $ u gotovini. Glavne motivacije za štednju su:

  1. skupljanje novca za kupnju nekog većeg kapitalnog dobra poput auta, stana i sl.
  2. štednja u toku radnoga vijeka za starost.

 

Što ako uzmemo prvu tablicu i označimo je kao, recimo, štednja i potrošnja u godini T.:

dohodak

štednja

potrošnja

plaćen PDV

eps

bogati

1.000.000

250.000

750.000

150.000

15,00%

srednji

100.000

10.000

90.000

18.000

18,00%

siromašni

10.000

0

10.000

2.000

20,00%

 

Što ako nakon toga napravimo drugu tablicu za godinu T+1 u kojoj Marica isto potroši sve što zaradi, Mali Ivica treba novi TV pa potroši sve što je uštedio prošle godine, a isto tako i Ivica treba novu jahtu pa potroši sve što je uštedio prošle godine. Tablica za godinu T+1 izgleda ovako:

dohodak

štednja

potrošnja

plaćen PDV

eps

bogati

1.000.000

-250.000

1.250.000

250.000

25,00%

srednji

100.000

-10.000

110.000

22.000

22,00%

siromašni

10.000

0

10.000

2.000

20,00%

 

Što sada? Oni koji se vole igrati tablicama možda će reći da ovo više nije baš smisleno. Ja nemam na osnovu čega promatrati samo godinu T+1. Istina zapravo, zašto uopće promatramo samo jednu godinu. Idemo napraviti tablicu za te dvije godine zajednički:

dohodak

štednja

potrošnja

plaćen PDV

eps

bogati

2.000.000

0

2.000.000

400.000

20%

srednji

200.000

0

200.000

40.000

20%

siromašni

20.000

0

20.000

4.000

20%

 

Jep, čini se da je PDV zapravo neutralan porez. Mislim, ne moramo promatrati 2 godine. Možemo promatrati 50, beskonačno komplicirati i tako daje. Ono što stoji je da će sva štednja prije ili kasnije biti potrošena. Država neće biti “oštećena” jer svi nisu trošili i tako je ona manje “zaradila”, i nije nepošteno prema Marici. Mislim, ništa ne traje vječno, pa niti bogatstva, i sve se prije ili kasnije potroši. OK, dozvoljavam da je moguće da je neki Cortes tamo 1643. zaradio na trgovini robljem i to uštedio, i da to njegovi potomci do danas još nisu potrošili, i da svjesno “oštećuju” državu i što ja znam, ali takvi su primjeri zapravo izuzetno rijetki.

 

Dalje, što ako uzmemo da štednja nije sakrivanje novca koji nestaje s lica zemlje nego ulaganje u kapital, da će ono što je ušteđeno donositi nekakav dohodak, koji će isto kasnije biti potrošnja. Što ako taj kapital zapravo povećava produktivnost svih skupa i u prvome redu pruža mogućnost siromašnima da budu produktivniji i bolje plaćani. Zar ne bi ti potomci Cortesa ulagali u tvornice, opremu, dionice tijekom godina umjesto da sakriju tonu zlata u obiteljskoj grobnici? Čekaj malo… Upravo sam shvatio nešto… Socijalisti su je.eno glupi.

11 thoughts on “O tome kako je PDV regresivan porez

  1. Ok, malo je već kasno i umoran sam, ali (prva tablica) ako je potrošnja bogatog 750.000, onda je PDV 150.000, potrošnja srednjeg 90.000 (PDV 18.000) i siromašnog 10.000 (PDV 2.000). EFS bi onda bio 15, 18 i 20?

  2. U zadnjoj tablici je PDV 20%, a u ostalima 25%?

    Inače, slažem se. Radi se o, po meni, o nepreciznosti, spajanju dvije različite stvari u jednu. Recimo, možemo reći da PDV od 25% “više pogađa” nekoga tko troši sav novac na hranu, nego nekoga tko ima milijune. Ovome prvome porez predstavlja veći problem ako umjesto 4 štruce kruha može kupiti 3. Ali “regresivan” je termin koji ne znači ono što podrazumijevamo kad kažemo “više pogađa”, nego ima tehničko značenje u ekonomiji.

  3. U Ustavu Republike Hrvatske stoji:

    “Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.
    Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.”

    PDV je najizdašniji izvor fiskalnih prihoda i najviše pogađa siromašne koji su prisiljeni proporcionalno najveći dio svog dohotka dati za podmirenje javnih troškova.
    Bez obzira što će i bogati kad tad potrošiti sve što su zaradili njihov doprinos podmirenju javnih troškova preko PDV-a na godišnjoj razini nije proporcionalan njihovim gospodarskim mogućnostima, a vrlo je vjerojatno da će dobar dio dohotka potrošiti u inozemstvu i tako platiti PDV nekoj drugoj državi.

    Pitam se jesam li i ja glupi socijalist ili je naš Ustav socijalistički?
    Je li pravedno da svi jednako doprinosimo podmirenju javnih troškova bez obzira na gospodarske mogućnosti?

    • jednako bi značilo da i ti i ja damo deset kuna
      proporcionalno bi značilo da i ti i ja damo 10%

      ovo drugo je po meni fer
      sry, ali post ti je nešto ko socijalistički manifest😀

  4. Pingback: 100-ti |

  5. Nije istina da se pdv plaća na svu potrošnju. Meni je značajna potrošnja stanarina na koju ne plaćam pdv. Kad sam kupovao stan, pdv je bio obračunat na oko 360.000 kn što iznosi 90.000 kn pdv-a. A ja ću sveukupno platiti stan 1.230.000 kn. Dakle, udio pdv-a u mojoj potrošnji za stanarinu je 7.3%. Isto je primjenjivo i kada sam plaćao najamninu za stan, nisam plaćao pdv na značajan dio mog dohotka. Nisam platio pdv niti na rabljene aute. Inače je razmatranje ok i predstavljeno je na drukčiji način nego u školskim udžbenicima. Također, slažem se s komentarom Simuna. Pozdrav!

  6. Teoretski na svu potrošnju. Ima i onih koji nisu u sustavu PDVa itd itd

    Ti pretpostavljam nisi platio PDV na zemljište? I to je sjajno i ima jaku logiku u sustavu PDVa. Zemljište nije dodana vrijednost, niti se zemljište troši. Jednoga dana kada tvoje zgrade više ne bude jer će je zgraziti vrijeme (tj. bit će potrošena), zemljište će i dalje biti tu, a ti vlasnik (dijela) zemljišta. Nova zgrada i novi stanovi će se moći sagraditi na njoj.

    Strogo gledano, obračunavanje PDVa na zemljište bi onda bilo specifično oporezivanje imovine porezom na potrošnju. To budi rečeno, upravo to nam slijedi.

  7. Nisam ciljao samo na zemljište. Poanta je bila u tome da se usporedi cijena pdv-as ukupnom cijenom plaćenog stana s kamatama kroz godine. Na kamate ne ide pdv, zato je udio pdv-a 9 %. Isto tako sam htio reći kako se ne plaća pdv na stanarinu kad si podstanar, niti na rabljene aute. Sve to čini značajni dio potrošnje stanovništva na koji ne plaćaju pdv. Ovo je samo moje zapažanje da su krive početne postavke o plaćanju pdv-a na neto iznos plaće – bez uvrede, razmatranje je kvalitetno. Pozdrav!

  8. Pingback: Što se događa kada cigarete poskupe?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s