Siva ekonomija by Hans F. Sennholz

Prevođenje članaka, ilegalna imigracija i još ponešto

Prije nekoga vremena (kada sam u bijesnome afektu napisao ovaj post) tražio sam od Mises Instituta dopuštenje da prevedem neku njihovu literaturu na hrvatski jezik i objavim na ovome blogu. Dopuštenje su mi i dali. Prvi stvar na tome popisu je Siva ekonomija izvjesnog Hansa F. Sennholza koju sam pročitao davno i koja više-manje odražava moja razmišljanja na temu.

 

Kako sam konačno pronašao nešto vremena, na download tabu nalazi se Siva ekonomija u pdf formatu prevedena na hrvatski jezik.

 

Disclaimer:

Prvi dio članka je zakon, no u drugome dijelu autor je malo previše odlutao u svoje divljenje sivoj ekonomiji u slumovima??? Isto tako, autorova lamentacija o Amerikancima koji u potpunosti ne cijene vrijedne doprinose njihovom ekonomskom blagostanju koje proizvode ilegalni imigranti je, ako ništa drugo veoma naivna i ničim utemeljena.

 

IM(NS)HO

Imigracija, pogotovo ilegalna, ne povećava blagostanje radnika zemlje koje prima imigrante budući da živimo u svijetu u kojem je količina kapitala ograničena i ograničeno mobilna. Ako produktivnost, a time i plaće radnika ovise o količini kapitala koju radnici upotrebljavaju, dolazak imigranata koji sa sobom nose samo gaće na štapu znači i da će veća količina radnika koristiti istu količinu kapitala i samim time niže plaće domaćih radnika. Osim naravno, ako netko ne uspije srušit važeće ekonomske teorije koje objašnjavaju razlike u plaćama po zemljama.

 

Dalje, primjeri doprinosa Meksikanaca blagostanju poput rada na plantažama naranča su smiješni. Što se dogodilo na jugu SAD-a kada je kontrola imigracije postala jača i počela presušivati ponuda Miguela koji su za $1 na dan 12 sati brali naranče? Zemlja nije zarasla u korov već su plantažeri počeli supstituirat rad kapitalom, modernizirali su sam način sadnje naranči (doslovce su ih počeli kultivirati i sadit i obrezivat na načine da budu pogodni za strojnu obradu i branje!!! Tehnološka promjena je moćna stvar!)

 

Dalje, ideja da je nekako pozitivno da najvredniji i najsposobniji ljudi (a takvi će prema definiciji prvi pobjeći) iz siromašnih zemalja dolaze u slumove i provode živote radeći šugave poslove je blesava. Osim što većina tih ljudi u stranoj zemlji nikada neće doći u priliku ispunit svoj potencijal, transferi njihova dohotka prema siromašnim zemljama pomažu održavanju odvratnih režima od kojih su pobjegli. Ne samo to, nego kao što nas je u našoj povijesti naučio drug Tito, odvratni režimi mogu svjesno upotrebljavati politiku emigracije kako bi održali unutarnju sigurnosnu i ekonomsku stabilnost i ostali na vlasti. Jedna od danas vidljivih posljedica takvih politika vidljivih u Hrvatskoj je da je ono s čime smo ostali i što je danas domaća elita uglavnom nakupina dupelizaca.

 

Dalje, imigracija prema definiciji dovodi do tenzija između domaćeg stanovništva i stranaca. Možda je super ako si kulturni komunist ili što već, ako težiš uništenju društva i njegovih vrijednosti, ali inače baš i nije.

 

Svijet u kojem se kreće kapital i u kojem stanje u siromašnim zemljama postaje bolje, dijelom i zbog pritiska ljudi koji žele bolji život, a ne mogu emigrirati, bolji je od onoga u kojem najvredniji i najsposobniji ljudi postaju najniža kasta u najbogatijim zemljama.

 

Sve to su razlozi zbog kojih su ograničenja imigracije pozitivna stvar, i to se ne može dovoljno naglasiti.

 

No da ne pljujem dalje, članak je svakako vrijedno pročitati.

23 thoughts on “Siva ekonomija by Hans F. Sennholz

  1. Demografija i problem imigracije je možda i najvažniji problem suvremene Hrvatske… u usporedbi s njim ekonomski problemi su sporedni.

    • za demografiju se slažem, ali za imigraciju još uvijek nisam siguran
      nekako mi se i dalje čini da će to ostat više na razini zajebancije, i da će zagreb i primorje će primit par arapa i crnaca, i to bu to (jer mi se sve čini da je su zlatna vremena imigrantskih valova u Europu završila)

      • Malo je neodgovorno od mene govoriti bez neke prave statistike, ali bih rekao nesto o primjerima iz struke (racunarstvo) u realnom sektoru kao i u obrazovanju/znanosti.

        Hrpa je IT poduzeca s brojnim mladim imigrantima – u kratkom roku sam suradjivao s indijcima iz Grcke, irancima iz V. Britanije, Angolcima i Brazilcima iz Francuske. O ex-yu da i ne govorim.

        Ono sto mi je jos zanimljivije da je sve vise imigranata iz arapskog svijeta i afrike u visokom obrazovanju i znanosti u Europi.
        npr. u 5. i 6. mjesecu su na jednom uglednom spanjolskom univerzitetu na podrucju racunarstva doktorirala 2 srbina i 1 srpkinja 1 arap 1 indijac i 1 spanjolac. Zanimljivo.

        U svakom slucaju mislim da imigracija samo obogacuje kulture i drzave i ne slazem se da je treba ogranicavati i regulirati. Treba ju i olaksati.

  2. A da smo bar mi imali mogućunosti ograničiti ilegalnu imigraciju Turaka i Srba.
    Namakali bi ti i ja sada noge u Drini i sanjali Moravu😀

  3. Ovaj post sjajan je, nažalost, primjer izravnog zagovora državnog nasilja na privatnoj imovini. Bolje reći, na mojoj privatnoj imovini.

    Nije mi, naime, jasno na čemu – osim, očito, na pristajanju uz goli državni monopol na primjenu nasilja koji se održava na životu samo na osnovi delegirane moći anonimne, demokratske, ‘dva loša ubiše Miloša’ većine – temeljiš implicite iznesenu tvrdnju da bi bilo tko, pa i šugava država, trebao imati pravo zabranjivati mi da u vlastitom kafiću zaposlim koga ja hoću, recimo, konobaricu iz Iraka ili Bangladeša? Odakle bilo kome pravo da posredno ili izravno upravlja mojim biznisom? Je li to kapitalizam ili ipak neka vrsta blage planske privrede? Podržavaš, dakle, da mi se planski utvrdi da u mojem kafiću može raditi samo državljanin Hrvatske? Ili će se ipak moći zaposliti netko tko to nije ali ćeš o tome odlučivati ti ili neko od tebe izabrano tijelo vlsti. Jesi li ti to sebi dao za pravo da, zajedno s ostalom demokratskom braćom, zamijeniš ulogu komujnjarskog komiteta koji je – kao što to ti danas misliš – znao što je za moj biznis i moj život najbolje.

    Uzgred, cijelu priču počinješ podsjećanjem na svoju ljutnju fenomenom minimalne plaće a zaboravljaš da upravo ti u ovom postu, zagovarajući ograničenu migraciju ljudi i brižno navodeći u vezi s tim opasnosti od pada plaća domicilnog radništva, zapravo izravno braniš neku vrstu minimalca.

  4. @ Šimun
    ma znam ja to, ali toliko se toga događa, em pada fertilitet po arapskim zemljama, em kako ova kriza ne odlazi socijalisti tvrđi prema imigraciji su privlačniji od multi kulti sorte, em se Europa s ustoličenjem svoje megadržave dugoročno više manje odriče daljnjeg gospodarskog rasta, em po svijetu iskaču nove privlačne lokacije za emigraciju

    @slobodailinista
    post mi kao takav stvarno nije zagovor nasilja nad privatnom imovinom ili kaj god, više manje stvarno je disclaimer jer smatram da je imigracija neobjektivno prikazana u članku (za razliku od ostatka)
    samo ističem da imigracija/emigracija uz pozitivne efekte (prije svega poboljšanja životnih uvjeta one skupine koja emigrira) ima i brojne negativne efekte i kao pojava sumirano ne zaslužuje hvalospjeve

    kada ja zagovaram “državno nasilje nad tvojom privatnom imovinom ograničenjem imigracije” meni je sasvim dovoljan argument da je ovo moja zemlja u kojoj žive ljudi poput mene i da želim da tako i ostane, uopće nemam potrebe tražit neke argumente u ekonomiji

    • Onda se moras pomiriti da je i Sanaderu, Milanovicu i svim ostalim politicarima kao i onima koji glasaju za njih i “otimaju” tebi i drugima iz realnog sektora kroz poreze i razne druge nacine novac isto dovoljan argument da je ovo: “njihova zemlja”.

      • Ne mogu odgovoriti na donji post pa ću ovako.

        Ti se zalažeš za slobodnu tržišnu ekonomiju i slobodu općenito. Ne želiš da se tebi uzima novac da bi se davao neradnicima u državnoj administraciji, ne želiš skupe autoceste, ne želiš štampanje novca, ne želiš viši pdv, trošarine na benzin. Ne želiš da država kontrolira apsolutno sve itd itd itd..
        I kritiziraš demokratsku većinu koja u Hrvatskoj očito želi TO! Političari nude TO! I sad svaki premijer ima pravo reći ovo je moja zemlja jer su za mene glasali ljudi ove zemlje i ja imam pravo da bla bla bla…

        Ako se zalažeš za slobodu i slobodno tržište onda treba i tržište rada biti takvo. Ako slobodailinista zeli zaposliti par indijaca u tome ga ne bi trebala sprečavati država.

        Po meni ti praviš upravo onu grešku da ako neko imigracijom dobije onaj tko migrira dobija, a da domicilno stanovništvo gubi. Ja bih rekao da je i kao u svakoj slobodnoj trgovini i ovdje moguć jedin win-win ishod.

        Ali naravno uz sve državne regulacije, slabo pravosuđe i slično sve je to iskrivljeno.

  5. @ IsakN
    hm
    par misli
    ja ne nastupam s pozicije demokratske većine, u biti, i zaboli me za mišljenje demokratske većine
    moje pravo da kažem ono što tvrdim proizlazi iz rođenja na određenom mjestu (ili još bolje, od određenih roditelja), jednako kao i premjerovo
    nastupam sa svoje pozicije, ono što ja želim, i što smatram da bi bilo dugoročno meni najpoželjnije (najbolje za moj narod, kaj već) (uključujući minimalnu državu i kontrolu imigracije)
    tebi možda to zvuči kontradiktorno jer, pretpostavljam, tražiš nešto apsolutno, ali meni nije kontradiktorno

    što se ekonomske strane tiče, opet, ja ne vidim kako uz ograničeno veliku i ograničeno mobilnu količinu kapitala povećanje broja radnika koji taj kapital upotrebljava može rezultirat boljitkom za one koji su bili tu dok je onih koji su upotrebljavali taj kapital bilo manje
    ali još jednom, to je meni sasvim sporedna stvar, “dokaz” da je imigracije nešto iz stvarnoga svijeta, a ne dar sa neba, i nije razlog mojega stava

    @ slobodailinista
    tnx

  6. Kad bude postojao neki model 100% privatiziranog društva, možemo pričati o 100% slobodnoj imigraciji.

    Dok god smo u situaciji da postoji javno vlasništvo (a, sudeći prema cijeloj povijesti čovječanstva, tako ćemo još i dugo), imat ćemo populaciju koja želi braniti to svoje pravo na iskorištavanje resursa s tog javnog vlasništva.

    Da više ne filozofiram, pitanja slobodne imigracije danas, 2012. godine u Hrvatskoj su puno konkretnija: Da li zbog metafizičkih prava treba dopustiti talijanskoj koćarici da ostruže dno ribaru Marjanu 100 m ispred njegove kuće? Da li treba dopustiti par desetaka/stotina tisuća Afrikanaca da se nasele na javnim površinama ili u objektima koji su u državnom vlasništvu?

    Realnost je da živimo u nacionalnim državama i, ma koliko su nam privlačne maštarije o ljepšem svijetu, zarobljeni smo u tim okvirima. U tim okvirima slobodna imigracija čini puno više kršenje privatnog vlasništva nego privatnih prava na slobodno kretanje.

  7. “Da li zbog metafizičkih prava treba dopustiti talijanskoj koćarici da ostruže dno ribaru Marjanu 100 m ispred njegove kuće? Da li treba dopustiti par desetaka/stotina tisuća Afrikanaca da se nasele na javnim površinama ili u objektima koji su u državnom vlasništvu?”

    Pitanje javnog vlasništva javna je stvar i o njegovoj upotrebi, ma što ja o tom vlasništvu mislio, trebaju odlučivati njegovi vlasnici – dakle, država ili narod, meni je svejedno.

    Međutim, isto načelo trebalo bi, bez ikakve metafizike ili maštaranja, vrijediti i za moje privatno vlasništvo. Ako želim imovinu prodati nekom strancu, uključujući i zemljište ili stan, ili zaposliti nekog stranca – to bi, bez ikakve metafizike, trebala biti moja privatna stvar, a taj bi se stranac morao moći služiti tom svojom novom imovinom na isti, nesputani način. Sve ostalo je fašizam – uređenje u kojem država dopušta privatno vlasništvo ali rado donosi konačne odluke kojim usmjerava njegovu sudbinu. E, sad to što je netko veći ili manji fašist, to, naime, što netko zagovara malo manje ili više fašističkog upliva države u naše živote, e to je, hebiga, zapravo čista metafizika.

    • a što ako se igraš s pretpostavkom da je tvoje privatno vlasništvo tvoje, ne zbog dobrote ljudi, nego zbog projekcije sile koja to privatno vlasništvo štiti?

      što ako je država upravo rezultat dogovora vlasnika da će zajedno projicirat silu na okolinu kako bi lakše međusobno štitili svoje privatno vlasništvo?

      što ako je slobodan prolaz strancima kršenje toga dogovora?

      da li su tvoja vlasnička prava i u tome slučaju apsolutna?

  8. “a što ako se igraš s pretpostavkom da je tvoje privatno vlasništvo tvoje, ne zbog dobrote ljudi, nego zbog projekcije sile koja to privatno vlasništvo štiti?”

    Moje privatno vlasništvo netko štiti? Evo, ustao sam, pogledao kroz prozor- i … ništa, nigdje ni traga onima koji bi, po tebi, trebali štititi moje privatno vlasništvo. Ili zapravo misliš na post festum zaštitu : netko mi nešto ukrade pa ga murija traži i poslije, kad ga i ako ga uhvati, proslijedi sudu da presudi o njegovom štetnom postupanju. Zar mi za to treba država? (Uzgred, kako se države međusobno štite kad jedna otima vlasništvo one druge – je li im zato treba neka veeeelika država, veća od njih dvije ili je riječ, na primjer, o ravnoteži straha i fino usklađenom interesu). Podsjeti me, je li japanska država zaštitila ljude u Hirošimi ili je li njemačka država 1945. zaštitila stanovnike Dresdena ili Berlina, je su li te države zaštitnice našle počinitelje tih zlodjela i presudile im – NISU. Bolje je da ovakve primjere ne nabrajamo, doista nema smisla. Dakle, jasno je da je zaštita od strane države opsjena na tuđi račun, u doslovnom smislu na tuđi račun. Uostalom, ajde, ti voliš državu i to je u redu, ali mi nije jasno zašto se onda ona ne financira na dobrovoljnoj osnovi tvojim novcem i novcem tvojih istomišljenika. Zašto, recimo, meni nije dopušteno da ne plaćam tu, po meni, nepostojeću zaštitu. Evo, ja neću da me država štiti, ni moj život ni moje vlasništvo – zašto to ne mogu odabrati (!?). Kakva je to humana i socijalno opravdana organizacija koja nije utemeljena na načelu dobrovoljnosti.

    “što ako je država upravo rezultat dogovora vlasnika da će zajedno projicirat silu na okolinu kako bi lakše međusobno štitili svoje privatno vlasništvo?”

    A što je s onima, ponovimo, koji ne žele da im država štiti vlasništvo, s onima koji bi se rado naoružali i sami ga štitili ili nekome platili da to čini umjesto njih. Takve, dakle, ko šiša – većina je demokratski odlučila da takvi lagano odhebu u troskoku. Odjeb je lansiran. Može, ali onda takvo uređenje jedne političke zajednice treba nazvati pravim imenom – demokratski fašizam: većina demokratski odlučuje da je država iznad prava pojedinca i da onaj koji ne misli tako i ne želi se podčiniti takvoj odluci i državi plaćati reket može lagano u 3pm.

    “što ako je slobodan prolaz strancima kršenje toga dogovora? da li su tvoja vlasnička prava i u tome slučaju apsolutna?”

    Nisu, naravno. Kada je država u pitanju, nema vlasničkih prava u pravom i punom smislu tih riječi. Podsjeti se nacionalizacije, eksproprijacije ili danas modernog izvlaštenja zbog gradnje autocesta, sjeti se komasacija, provođenih posebno u urbanim sredinama radi okrupnjavanja korisnih površina, sjeti se proglašavanja pomorskog dobra ili, jednostavno, sjeti se svih oblika poreza, od kojih ni jedan jedini nije dobrovoljan, a predstavlja izravno relativiziranje i uzurpiranje tvojeg privatnog vlasništva.

    A što se tiče toga da se demokratska većina dogovori da nema slobodnog prolaza za strance, stvar je i više nego jasna. Prvo, takvo što moguće je, naravno, ali samo u Sjevernoj Koreji ili možda još ponegdje u nekim sličnim političkim okolnostima. No, to se, dakako rješava recipročnošću: ti, dakle, ne daš prolaz ljudima iz Somalije, a oni ne daju tebi. Smiješno, jel’ da? Što te briga za Somaliju. Ali nije smiješno ako istu stvar uradiš Norvežaninu, Talijanu ili Rusu. Zamisli, dakle, da hrvatska demokratska većina zabrani prolaz svim Talijanima ili Srbima. Srbima? Pa tko ih hebe! Da, ali onda ide odgovor s druge strane, pa Srbi preko zemalja s kojima su dobri izvrše pritisak na hrvatsku državu da hrvatska demokratska većina odustane od takvog propisa ili Srbi, pak, u tome ne uspiju pa demokratski odluče konfiscirati hrvatsku imovinu u Srbiji. To se svakako ne bi svidjelo g. Todoriću jer bi takvo što dovelo u pitanje njegov značajan novčani interes u toj zemlji, a g. Todorić, to znamo, snažan je ekonomski faktor u “našoj” zemlji, faktor čiji poslovni potezi mogu snažno utjecati na, recimo, inflaciju, zaposlenost i tko zna na što još, čime onda može i izravno utjecati na daljnju opstojnost odluke da Srbi nemaju pravo slobodnog prolaza hrvatskim teritorijem. Drugo, fašistički je to da se onima koji ne žele biti pod jurisdikcijom hrvatske države ne dopusti da svoj stan ili zemljište proglase eksteritorijalnim prostorom neke druge države. Smiješno? Metafizički? Svakako, kad smo u pitanju mi smrtnici, ali kad su u pitanju države, onda baš i nije. Onda je to realno i normalno. One su se, dakle, fino i lagano dogovorile da na njihovom teritoriju postoje posjedi koji nisu pod jurisdikcijom domaćina, nego pod vlašću države koja ih koristi. To već, jel’ da, nije smiješno, to je datost, usud božji. Eto, da na snazi nije demokratski fašizam, sad bih mogao zatražiti da moj seoski posjed i stan u gradu budu pod jurisdikcijom, recimo, SAD-a, pa da vidim bi li tim tvojim udruženim vlasnicima palo na pamet zabraniti mi prolaz. Mo’š mislit.

    • što da kažem, više manje se vraćamo na ono oko čega se nismo složili u mom prvome postu
      ukratko, ne slažem se, i kao i onda, ja se i dalje zalažem za minimalnu državu, iz istih razloga kao i onda

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s