Što piše u zakonu o zaštiti potrošača (3)

Opominjanje potrošača

 

Sprema se još jedna grozna glupa nadopuna Zakona o zaštiti potrošača kako prenose objektivni hrvatski mediji:

Ministarstvo gospodarstva, kako neslužbeno doznajemo, priprema izmjene Zakona o zaštiti potrošača kojima će se, konačno, bankama, ali i svim ostalim, kako ih zakon definira, »trgovcima«, dakle i javnim poduzećima, teleoperaterima i drugima, u potpunosti zabraniti naplaćivanje slanja opomena!

Time će se, prvi put dosad, slanje opomena onima koji dug nisu podmirili na vrijeme, uistinu zakonski regulirati, a banke slanje opomena, čiji je realni trošak oko deset kuna, više neće smjeti naplaćivati i po sto, pa čak i 200 kuna. U većini slučajeva, banke sada prvu obavijest o nepodmirenom dugovanju šalju u roku petnaestak dana od nepodmirivanja duga i naplaćuju je dvadesetak, 30 kuna, slijedi zatim prva opomena čiji se trošak kreće od 50 do 70 kuna, u nekim bankama i sto kuna, treća pak, kod većine banaka, košta stotinjak, ali i po 200 kuna.

Zakon o obveznim odnosima, jedini koji, uopće, sada spominje opominjanje dužnika, kaže kako vjerovnik nije dužan dodatno opominjati dužnika nakon što mu je dostavio račun s točno utvrđenim datumom dospijeća. Isti zakon, međutim, ne kaže kako vjerovnik opomenu, ukoliko je šalje, smije ili ne smije naplatiti, a pogotovo nigdje nisu propisane tarife po kojima banke, svi davatelji usluga općenito, opomene mogu naplaćivati. Ti su iznosi zato isključivo proizvod kalkulacije onih koji opominju.

 

Recimo da ste zla multinacionalna kompanija kojoj je profit glavni cilj, a ne recimo zadovoljstvo radnika ili što već. Banka, telekom, nekakav zamišljeni privatizirani HEP. Kao zla multinacionalna kompanija ti prodaješ ljudima stvari koje oni (začudno) trebaju i žele kupiti. Ima ljudi koji plaćaju na vrijeme ono što su kupili. Ima ljudi koji ne plaćaju na vrijeme. One ljudi koji ne plaćaju na vrijeme što su kupili ti kao zla multinacionalna kompanija u biti kreditiraš, obračunavaš im kamatu za njihovo kašnjenje, i to je nekako ok.

Problem prvi je, što je u Hrvatskoj, Zakonom o obveznim odnosima (glava IV., odsjek II.), a nakon nedavnog igranja HNB-a s visinom dopuštenih kamata, zabranjeno naplaćivati više od 12% godišnjih zateznih kamata. Problem to nije ako si ti tipično hrvatsko privatizirano poduzeće s ex komunističkim menadžmentom, državom u vlasničkoj strukturi, radnicima kao dioničarima – onda je ionako jedino čemu težiš ona magična pozitivna nula. Onda ti je, ako nekome uopće možeš zaračunati 12% zateznih kamata, to dar s neba. Ali ako si zla multinacionalna kompanija koja postoji radi profita, ROE od nekih 15% je najuobičajenija stvar na svijetu. Jednostavno radi, neka se kao zla multinacionalna kompanija financiraš komplet iz kapitala. Netko kasni s plaćanjem, znači upotrebljava tvoj kapital, i ti mu taj kapital možeš zaračunat uz 12% godišnje zakonskih zateznih kamata. Kada se uzme i rizik, čovjek ipak kasni s plaćanjem i nije posve sigurno da će račun uopće biti plaćan, realna kamata koju bi trebao plaćati ide u rang 20+%. Ovo je veliki, veliki, problem ako si ti zla multinacionalna banka.

Problem drugi je, što je u Hrvatskoj, nekim zlim multinacionalnim kompanijama, zabranjeno odmah prestat pružat uslugu svojim neplatišama. Telekomi recimo, prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama, ne mogu nikoga isključit zbog neplaćanja, bez da mu 30 dana ranije pošalju pismenu opomenu. (Što će reći, novinarka Novoga lista baš i nije osobito dobro proučila materiju o kojoj je pisala.) Zakon o zaštiti potrošača za sada nalaže samo da zla multinacionalna kompanija ne može prestati pružati usluge ako potrošač nešto osporava, ali prije ili kasnije ćemo vidjet takvu inovaciju i u njemu.

 

Elegantno rješenje gore opisana dva problema koje je pred zle multinacionalne kompanije gurnula hrvatska država iz svojih razloga (htjeli su da izgleda kao da nešto rade…) je naplata opomene. Trošak opomene ne sadržava samo deset kuna koje zla multinacionalna kompanija plati NN-u za papir i dostavu HP-u, cijena opomene odražava i trošak korištenja kapitala kompanije od strane neplatiše (i povezani rizik s neplatišom). Drugim riječima, kroz naplatu opomene zle multinacionalne kompanije izbjegavaju retardirano ograničenje visine kamatnih stopa na niskoj razini. Cijena i trošak opomena kod banaka nije najveći jer su banke najveća gamad, upravo je najveći jer banke ostvaruju prihode na kamatnim stopama i ne mogu ovakve troškove prebacit u cijenu samoga proizvoda (kamatne stope čija je visina već ionako ograničena zakonom).

Kada sam napisao da je naplata opomena elegantno rješenje, mislio sam na to da je drugo rješenje gore. (Zato je tržište zakon…) Naime, naplatom opomene se trošak korištenja kapitala kompanije zaračunava onome tko kasni s plaćanjem i to je OK.

 

Alternativa je, a koje će se primjenjivati kada retardirane izmjene Zakona o zaštiti potrošača stupe na snagu, a hoće, da se opisani troškovi korištenja kapitala koje neplatiše rade zlim multinacionalnim kompanijama uračunaju u samu cijenu proizvoda ili usluge. U slučaju telekoma to znači višu cijenu usluge za sve, ne samo neplatiše. U slučaju zamišljenog privatiziranog HEP-a to znači višu cijenu struje za sve, ne samo neplatiše.

A što se banaka tiče, cijena njihovih usluga već je ograničena zakonom. U slučaju banaka, to znači da će banke banke vjerojatno pokušat to naplatit kroz neke druge naknade (vođenje tekućeg računa, khm). Međutim ta strategija je već toliko iskorištena, da će vjerojatniji rasplet biti da će smanjit obujam poslovanja i odjeb.t neke ljude. Drugim riječima, ljudima koji sada plaćaju opomena bankama po cijeni od 200 kn, banke će jednostavno uskratit neke usluge.

About these ads

12 misli o “Što piše u zakonu o zaštiti potrošača (3)

  1. Slažem se sa analizom i točno izvedenim zaključkom. Ali kopka me magnituda. Ne znam imamo li negdje podatke o tome koliko banke zarade od opomena, vjerojatno ne kod HNB-a, ali možda neka banka ima jako detaljno izvješće dioničarima…

    Čini mi se da je banci kojoj dužnik ne vraća kredit za stan ili auto više-manje svejedno hoće li opomenu naplatiti 50 ili 100 kn, ako stvar gledamo sa financijske strane. Tih 50 ili 150 kn više im ne igra, ono što oni žele je da se čovjek vrati urednom izvršavanju obaveza. Tako da možda postoje neki psihološki ili bihevioralni razlozi zašto se opomene skupo naplaćuju. Možda skuplja opomena više uplaši dužnika.

    Ima prevaranata, ali većina ljudi kasni sa kreditima kad stvarno nema novaca. Tad obično u isto vrijeme kasne sa svim živim plaćanjima. Recimo da imaš nešto malo novca i kalkuliraš što platiti, struju, vodu ili ratu za stan. Struju ti mogu isključiti, stan malo teže, pa ćeš prije platiti struju i pomiriti se sa zateznom kamatom za stan. Skupe opomene možda imaju svrhu primarno da poguraju kredite na vrh te prioritizacijske liste.

  2. Svejdno to poveća efektivnu kamatu
    Ono što je je da npr. zaba ima odnos neto prihoda od naknada i provizija i netog kamatnoga prihoda nešto tipa 1:3, i koliko kužim cijelo proteklo desetljeće povećavao se neto prihod od naknada i kamata
    Ja sam 100% da je bar dio toga kamata ugurana u naknade, ali nisam siguran ni da u ZABI znaju koliko

  3. Slanje opomene je financijska usluga koja se može naplaćivati samo ako je kao takva ugovorena između ugovornih stranaka.
    Nisam siguran, ali čini mi se da su si banke dale za pravo jednostrano pružati naplatne usluge slanja opomena bez ikakvog prethodnog ugovora pa sad netko predlaže da se to posebnim zakonom zabrani.
    Mišljenja sam da je samovoljno nametanje financijskih obveza između ravnopranih stranaka već zabranjeno općim propisom Zakonom o obveznim odnosima te da je štetno posebnim propisom sužavati slobodu ugovaranja zakonskom zabranom određenih ugovora. Tko želi plaćati opomene neka si tako ugovori, a tko ne želi nemora.

    Naknadno sam malo bacio oko na važeći Zakon o zaštiti potrošača i našao sljedeće odredbe:

    Zabrana slanja proizvoda bez narudžbe potrošača

    Članak 54.

    (1) Nije dopušteno isporučiti potrošaču proizvod ili pružiti uslugu koju potrošač nije unaprijed naručio, ako je riječ o naplatnom poslu.
    (2) Ako trgovac, suprotno stavku 1. ovoga članka, pošalje potrošaču određeni proizvod, smatra se da je taj proizvod promidžbeni dar trgovca.

    Dakle, sve je već propisano, bankama nije dopušteno pružiti uslugu slanja opomene uz naplatu, ako ju korisnik nije naručio (ugovorio).

  4. Pa, ne baš.
    Banke bez beda stavljaju u opće uvjete da šalju opomene koje naplaćuju, i samim time to je dio svakoga ugovora koji klijent s njima potpiše.

    Tipa PBZ
    Članak 4.8. općih uvjeta Posljedice izostalih uplata
    U slučaju da Klijent ne ispunjava preuzete ugovorne obveze, Banka prije otkazivanja ugovora poduzima mjere naplate dospjelih neplaćenih tražbina što uključuje, ali ne ograničava slanje obavijesti i opomena, aktiviranje ugovorenih instrumenata osiguranja (zadužnica, isprava o zapljeni primanja, mjenice i dr.), te naplaćivanje naknade za iste sukladno Tarifi Banke. Ukoliko Klijent ne ispuni svoje dospjele obveze Banka će nakon otkaza/raskida pokrenuti postupak naplate sukladno propisima, u kojem slučaju Klijent snosi i troškove ovog postupka.

    A u toj tarifi koju referiraju u točki 9.4. bar 7 vrsta različitih opomena koje naplaćuju uključujući i:
    protesti, tužbe i druge mjere prema neurednim dužnicima: stvarni trošak, najmanje 100,00 kn :D

    Banke to imaju pokriveno.

    Ovo je više nešto tipa da se država miješa u slobodu ugovaranja pod onom starom “zaštite ugovorne (ne)ravnoteže poljuljane nejednakim pozicijama u definiranju ugovora.” Onda stvari neće završit kako će se država nadat. Ako će to bit očito, imat ćemo nova zakonska rješenja. Ako neće, čestitat će sami sebi.

  5. Briljantna analiza….
    Sad mi molim te izračunaj ROE, “pravednu” zateznu kamatu ili što već hoćeš na sljedeće:
    Telefonski račun: 110 kuna
    Plaćanje: 12 dana nakon dospijeća
    Opomena: 20 kuna

    • pravedna hm
      pravedna bi rekao bih bila da tvoj operater može stavit u svoje opće uvjete zateznu kamatu od cca 25% za fizičke osobe i da ga zakon ne obvezuje da ti šalje opomene, ti bi tu platio 90 lipa kamate
      ovako si platio kamatu od 20,43 lipe uz eks od fenomenalnih 6779,05% godišnje

      moram priznat, stvarno izvstan primjer kako državni intervencionizam u mehanizam ugovora radi zaštite potrošača oštećuje potrošače!

      • Da te citiram: “Naime, naplatom opomene se trošak korištenja kapitala kompanije zaračunava onome tko kasni s plaćanjem i to je OK.”

        Mislim da malo sam sebi skačeš u usta ;)

        Inače, da ne ispadne da samo kontriram, drago mi je vidjeti blog inspiriran nekom heterodoksnom ekonomskom školom. Austrijanci su mi zanimljivi, posebno Hayek, iako mislim da sljedbenici znaju pretjerati…kao ti sad.

        Uostalom, ovaj eks od 6779,05 % kod gore spomenute opomene pokazuje da je riječ o zlorabljenju monopolističke pozicije (kod primjerice pružatelja komunalnih usluga) ili kartelnog dogovoranja (banke, operateri….). Nitko normalan ne bi pristao na takav ugovorni odnos – pod uvjetom da ima mogućnost izbora.

        Ukratko, banke i operateri ovdje nisu nositelji slobodnog tržišta, već upravo suprotno. Slažemo se da im je to omogućila država, ali zar ne bi onda bilo logično pozdraviti promjenu zakona ? Ili se toliko groziš državne intervencije da joj se protiviš i kada ispravlja prethodnu grešku ?

  6. ma nije zlorabljenje, od strane telekoma i oni su tu na 0 u odnosu di bi bili da nema tih intervencija
    problem je što se i s opomenama posljedice neravnomjerno raspoređuju, u ovim slučajevima po potrošačima, u odnosu na tržišnu situaciju
    neki profitiraju, neki gube, a u ovoj situaciji gube grupe koja plaćaju relativno niske račune u periodu od dospjeća računa do x dana od datuma dospjeća
    ali opet se raspoređuju na one koji kasne, a ne na one koji plate do dospjeća

    kada krene zabrana naplate opomena, pitanje je vremena kada će to telekomi ubacit u cijene samih usluga (OK, istina, to neće bit trenutno, ali bit će)

  7. Pingback: Što piše u zakonu o zaštiti potrošača (4) « strasilo

  8. Pingback: HAKOM – mobilna telefonija |

  9. Pingback: Novi zakon, niže zatezne kamate |

  10. Pingback: Novi zakon, niže zatezne kamate | Neovisni portal

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Log Out / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Log Out / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Log Out / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Log Out / Izmijeni )

Spajanje na %s