O borbi protiv financijske isključenosti

Ili, što povezuje politiku, banke i ljudska prava

 

Banke su na lošem glasu iz više različitih razloga kod ljudi vrlo različitih stavova. Osim kod mene, meni su banke zanimljive i korisne. Volim banke. Nije li to zanimljivo!

Što se lošega glasa tiče, kod sljedbenika austrijske škole i zagovornika tržišta općenito, u pitanju je uglavnom uloga banaka u monetarnom transmisijskom mehanizmu – banke su u grupi prvih posrednika koji novac tiskan od strane centralne banke prelijevaju u gospodarstvo i za to naplaćuju lijepu proviziju. Kritika je na mjestu, ali IMO, nema stvarne moralne (ni bilo kakve druge) razlike između banke koja je prva u tome mehanizmu i idućih karika koje imaju koristi od tiskanja novca (ovih dana u fokusu građevina & kompanija). Ako ćemo dalje tom logikom, većina društva je u konačnici prokleta, što možda opet je točno, ali onda baš i nema smisla smatrat bankare prokletom gamadi, a na ostale se ne obazirat. Dalje je tu uloga emisija novca koju banke prirodom svojega posla mogu provesti i bez tiskanja od stane centralne banke, što meni opet nije problematično, ali malo bi dugo trajalo objašnjavanje, a nije tema.

Druga linija kritike banaka ide od stane dobrog dijela klijenata i lijeve ekonomske misli. Tu su banke na zlu glasu iz dva glavna razloga. Prvi razlog je taj da su banke (strani) pljačkaši koji pljačkaju radni narod s visokim kamatama. Mda. Drugi razlog je tema ovoga posta, nešto što se zove – financijska isključenost.

 

A u čemu je tu stvar?

Banke su većinu svoje povijesti zapravo izbjegavale poslovanje s 90% posto populacije i formirale usluge tako da im 90% populacije nikada ne uđe u poslovnicu. Tih 90% populacije kao maksimum imalo je neke jadne štedionice koje su nastale i poslovale kao limitirani financijski servis siromašnih, a plaće su se isplaćivale na ruke. Tek u zadnjih otprilike 30-tak + godina dolazi do velikog zaokreta u poslovanju banaka – automatizirana računalna obrada zahtijeva klijenata (bankomati, u novije vrijeme elektronički prijenos novca i internet bankarstvo, računalni credit scoring modeli, usluge u paketima) toliko reže troškove obrade klijenta da se bankama isplati poslovati s općom populacijom. I tako općoj populaciji postaje dostupno poslovanje s bankama.

Međutim, kako se sve to događa, akademija i politika primjećuju da banke zapravo formiraju usluge tako da im neki ljudi ne ulaze u poslovnice. Bankama se i dalje ne isplati poslovati s (manjim) dijelovima populacije, pa to ni ne žele raditi. Zaključuje se da banke “diskriminiraju” na različite načine: nemaju poslovnica u određenim (siromašnim) područjima, forsiraju internet bankarstvo iako dio populacije ne zna ili može koristiti internet, izbjegava se poslovanje s određenim rizičnim rasnim, etničkim i vjerskim skupinama, “strogim” kreditnim uvjetima izbjegava se kreditiranje ljudi s malim primanjima, nezaposlenih i povremeno zaposlenih, umirovljenika i malih poduzetnika i sl. Užas, ne.

 

Dva su osnovna načina na koji se pokušava riješiti taj problem.

Tzv. europsko rješenje je zakonskim propisima banke prisiliti na pružanje “temeljnih bankovnih usluga” svima koji to žele. Definicija temeljnih bankovnih usluga je pomalo mutna, ponegdje je to samo tekući račun, ponegdje tekući račun, Internet bankarstvo + sve što piscu zakona padne na pamet. Država propisuje da banke moraju pružiti tu uslugu svakome tko ju zatraži, bez naknade ili uz propisanu maksimalnu godišnju naknadu. Velika Britanija, Francuska, Belgija i Finska su pioniri u ovome području. U Hrvatskoj još ništa, ali za očekivati je nešto slično tome u idućih desetak godina, pogotovo ako se stvari usklade na razini EU.

Ono što je dobro kod ovakvoga rješenja je da u biti jako malo znači. Kao što sam rekao, danas je trošak obrade klijenta za banku nizak (osim kod umirovljenika, tu su troškovi i dalje visoki, umirovljenici su dio populacije koji ne voli bankomate i internet, dolaze u poslovnice zbog svake gluposti, dugo se zadržavaju i gnjave šaltersko osoblje, a u pravilu donose malo prihoda). Dodatni neželjeni klijent povećava troškove poslovanja, ali to je sitniš. Tako obično je kada nešto postane ljudsko pravu u trenutku kada to 9 od 10 ljudi već ima. Recimo, u svim gore pobrojanim zemljama 90+% stanovništva je u trenutku donošenja dane regulative već imalo račune u bankama. Da tako nešto postane ljudsko pravo u Tadžikistanu bila bi to druga pjesma, ali nitko u akademskoj zajednici nije baš nešto uvjeren da je tekući račun ljudsko pravo stanovnika Tadžikistana (a pretpostavljam da ni tamošnji socijalisti ne briju baš na tako nešto).

 

Drugo rješenje je problematično. Stvar se zakotrljala 1977. godine u SAD-u s nečim poznatim kao Community Reinvestment Act – CRA. CRA, u ime legitimnog prava javnosti da nadzire kreditnu politiku banaka, prisiljava banke da dio depozita koji prikupe reinvestiraju na području na kojem su ti depoziti prikupljeni. What is deposited in da hood, will stay in da hood, rekli bi. Međutim, CRA iz 1977. godine napisan je s previše rupa u sebi, i određena ekspanzija papirologije u regulatornim agencijama u SAD-u na stranu, nije nešto posebno napravio. A onda dođe godina 1995. i CRA dobije nadopune.

Kako se putem CRA tjera banke na investicije određenim područjima u kojima inače ne bi investirale, banke ne mogu efikasno investirati. To je loše za banke i njihove vlasnike, ali loše je i za one koji deponiraju novac u bankama ako novac koji daju bankama nije efikasno uložen – em im banka u konačnici daje niže kamate, em je banka rizičnija. Sva sreća da postoje državne sheme osiguranja depozita pa bar za ovo drugo nikoga nije briga, ne? CRA je najviše zasjao u nekretninskom balonu u SAD-u početkom prošloga desetljeća kao jedan od važnijih poticaja investicija u nekretnine in da hood. Iz toga možemo zaključiti da je loš i za porezne obveznike jer potiče bankrote banaka koje će onda političari spašavati tuđim novcem. Koristan je ako živiš in da hood i dobiješ kredit koji inače ne bi dobio (ako se na to furaš), i koristan je ako si političar – em pokazuješ da brineš o da hood, em skupljaš bodove na zlim bankama koje moraš spašavati kada krenu propadat.

CRA je kopiran u ovom ili onom obliku najprije Indiji u 70-ima, a početkom prošloga desetljeća i u Australiji, Kanadi i Brazilu. U EU još ništa, zbog toga ni u Hrvatskoj još ništa, za sada.

I tako to…

3 thoughts on “O borbi protiv financijske isključenosti

  1. Penzioneri bankama jesu gnjavatori, ali očito su profitabilni, jer se u protivnom banke ne bi borile za njih. Barem jedna banka, a možda i sve, isplaćuju mirovine do nekog ranog datuma u mjesecu. Država valjda oteže s mirovinama do sredine mjeseca, ne znam, nije da to pratim, nego reklama banke “mirovine do petog u mjesecu” ili tako nekako, a vidio sam takvu, ne bi imala smisla da država uplaćuje do petog u mjesecu. Banka koja se želi riješiti penzionera bi jednostavno mogla omogućiti dizanje mirovina tek kad ih država uplati.

    Što se tiče CRA i sličnih… nemamo identičnu kopiju, ali kao što sigurno znaš (nažalost) državnog petljanja u stanogradnju imamo sasvim dovoljno i bez toga. U Americi se vlastita nekretnina zove “American dream” a kod nas “rješavanje stambenog pitanja”. Opsjednutost ljudi s tim problemom je toliko velika da je to tlo strašno pogodno za intervencioniste i oni na njemu odlično uspjevaju posvuda.

  2. Ma imaju penzići i svojih prednosti, jedna su od rijetkih skupina u državi koja ima stabilna i predvidiva primanja, a ako banke išta vole onda vole to.

    Što se tiče CRA, imamo mi svojih igrača, ali kod nas je odstupanje od zdrave kreditne prakse bilo više to da frendovi frendovima daju kredite za izgradnju i “jeftini” krediti. Mislim da je baš Shiff održao poduži govor prije koju godinu o tome kak je to išlo u SAD-u, ono tipa dođe ekipa iz FED-a direktoru banke i prijeti mu da mora davat usrane kredite (u geto) or else…

  3. Pingback: Financijska isključenost – EU u akciji |

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s