Što piše u Zakonu o zaštiti potrošača (2)

Ili, kako udruga “Potrošač” (svojom nesposobnošću) obmanjuje potrošače

 

1)

Kako Republika Hrvatska nema običaja objavljivati svoje zakone u upotrebljivom obliku već je većina zakona objavljena kroz bezbroj verzija Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nečemu, do aktualne verzije nekoga zakona onaj na koga se primjenjuje može doći, u pravilu, jedino od treće strane. U RH to je najjednostavnije napraviti putem stranica poput zakon.hr ili poput specijaliziranih stranica koje se bave nekim područjem. Konkretno, Zakon o zaštiti potrošača može se, jednostavnom logikom, očekivati pronaći na stranicama udruga koje se bave zaštitom potrošača.

Kada u google stravimo pojam Zakon o zaštiti potrošača pojavi nam se sljedeće:

google.hr rezultati pretrage za pojam Zakon o zaštiti potrošača

 

I u čemu je problem? Problem je u tome što klikom na 3. link dolazimo do stranica udruge “Potrošač”, a na njoj integralne verzije staroga zakona iz 2004. godine, koji se, naravno, više ne primjenjuje od kada je donesen novi zakon 2007. godine. Činjenica je da google ispod toga prikazuje nekoliko obavijesti o novom zakonu, činjenica je da udruga “Potrošač” na svojim stanicama navodi da postoji novi zakon, i da je ovdje malo natežem da bi došao do svoje poante. Ali isto tako činjenice su da:

  1. stranice udruge “Potrošač” pod propisima najprije nude posjetiteljima preuzimanje u PDF formatu pročišćene, stare, nevažeće, verzije zakona,
  2. netko tko po prvi puta traži taj zakon, najvjerojatnije će doći do toga PDF-a koji mu nudi udruga “Potrošač”,
  3. na stranicama udruge “Potrošač” NE postoji pročišćena verzija Zakona o zaštiti potrošača, postoji samo link na objavu zakona u Narodnim novinama, onakvu kakva je bila aktualna prije 3 izmjene/dopune toga zakona, i u dnu stranice skriven link na pročišćenu verziju zakona na zakon.hr, koji dopušta pregledavanje, ali naplaćuje spremanje pročišćene verzije zakona na računalo.

 

2)

Što je to uopće udruga “Potrošač”, osim par faca koje se povremeno pojavljuju na HTV-u i daju ljudima upitne pravne savjete. Tzv. Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske, na svojim stanicama kažu da su:

nepolitička, nestranačka i nevladina udruga građana udruženih sa ciljem pružanja pomoći građanima RH u zaštiti njihovih prava kao potrošača, te poticanja prilagodbe hrvatskoga zakonodavstva najvišim standardima zaštite potrošača u razvijenim demokracijama.

Od svibnja 2000. gidine, svoje javno djelovanje temeljimo na sintagmi:
Nikada ne treba sumnjati u sposobnost skupine ozbiljnih i predanih građana da promijene svijet. Naprotiv, takvi su ga upravo i mijenjali
te na tri temeljna aksioma učinkovite zaštite potrošača koje su nam definirala iskustva iz rada s potrošačima, državnim institucijama na državnoj i lokalnoj razini, poslovnim sektorom, institucijama Europske unije i medijima koji su nam cijelo ovo vrijeme bili najvjerniji saveznik u promicanju najviših vrijednosti politike zaštite potoršača Europske unije.

Statut možda imaju, možda nemaju, ali 12 godina nakon osnivanja na njihovim stranicama stoji da je još uvijek u izradi.

Godišnje izvještaje možda sastavljaju, možda i ne, na svojim stranicama ih, transparentni kakvi jesu, ne objavljuju (zapravo nikakve financijske informacije, osim da su članarinu 2006. godine naplaćivali 30 kn.) Ne budi lijen, izvučem ja njihov OIB u registru udruga, ali ni FINA nema njihove financijske izvještaja (ili bar u njih ne upisuju svoj OIB).

Ono što sam saznao o njihovim financijama, saznao sam iz otvorenog pisma koje su poslali Vladi RH povodom donošenja proračuna za 2012. godinu. Čini se da je 2010. godine industrija zaštite potrošača užicala od države 3+ milijuna kuna, ove godine su očekivali 4+ milijuna, ali spali su na 2+ milijuna pošto je kriza, a Čačić želi obnavljati željeznice. Nagađam, ali imam osjećaj da većina toga novca ide udruzi “Potrošač.”

 

A onda sam odustao od rovarenja po dnu dna državne klijentele. O Bože, mora da je ZAMP izgledao tako nekako tamo sredinom 90ih, zaboravljen od svijeta. Grozna misao, zar ne?

3 thoughts on “Što piše u Zakonu o zaštiti potrošača (2)

  1. Da, grozna je misao da bi i oni jednog dana mogli koštati nekoliko desetaka milijuna.

    Sabor bi trebalo natjerat da objavljuje zajedno sa izmjenama zakona i pročišćene tekstove tih zakona. Mislim, drago mi je vidjeti da je tu reagirala privatna inicijativa i da ima i za to tržišno rješenje, ali kad već plaćamo Sabor onda nek radi svoj posao kako spada.

  2. Pingback: Čemu služi GONG? |

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s