Ni svi porezi isti nisu

ili Zašto je porez na nekretnine je grozna grupa stvar

 

1)

Praćene naviještanjima pravde i obećanjima svijetle budućnosti, a sve u stilu vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu, najave uvođenja poreza na nekretnine sve su glasnije. Dani porez grozna je i glupa stvar zbog gotovo beskrajnog niza razloga, no volio bih najprije istaći onaj osnovni – dvostruko oporezivanje.

Nekretnina je potrošno dobro (istina, dugotrajno potrošno dobro, ali opet potrošno dobro), a kupnja nekretnine je kupnja potrošnog dobra – tzv. potrošnja. Kupci nekretnina – tzv. potrošači, građani ili rjeđe ljudi, kupuju nekretnine kako bi u njima živjeli, nekretnine se upotrebom troše i na kraju jednom amortizirane bacaju u otpad ili se njihovi sastavni dijelovi recikliraju. Istina, neki pojedinci ne žive u svojim nekretninama već ih iznajmljuju drugim ljudima, neki  ih tretiraju kao investicije kojima špekuliraju i, jednom kupljene, drže nekretnine praznima do trenutka prodaje i sl., no ljudi isto tako špekulativno kupuju vagone jabuka i drže ih za kasniju prodaju – jabuke, jednako kao i nekretnine, zbog toga nisu ništa manje potrošno dobro.

Sva potrošnja oporezovana je općim porezom na potrošnju (trenutno uz časne iznimke kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka koje se nije ukiselilo i sl.) – popularnim PDV-om. Prilikom kupnje nekretnine kupac plaća PDV na kupljenu nekretninu od kada PDV kao porez postoji. Znači, porez na nekretnine je porez koji oporezuje vlasništvo = potrošnju stvari na koje je već plaćen porez na potrošnju.

Ako postoji itko kome još uvijek nije jasno zašto je cijela stvar tako ozbiljno glupa, zamislimo sljedeći primjer: uzmimo da sam ja umjesto nekretnine kupio TV – zar ne bi bilo grozno da ja, koji državi ništa nisam skrivio, ja, koji sam platio PDV na cijenu toga TV-a + još hrpu drugih poreza uračunatih u samu cijenu TV-a državi, moram samo zato što u zurenju u kutiju uživam više nego u, štojaznam, ispijanju velikih količina kiselog mlijeka, plaćati državi dodatan porez kakvih 1000 kn godišnje. Da. Loš primjer.

 

2)

Jedna od poželjnijih karakteristika nekoga poreza, ona koja ga može svrstati u kategoriju manje loših poreza, je neutralnost. Što je to neutralnost? IJF kaže da je to svojstvo poreza koji nemaju utjecaja na alokaciju resursa u gospodarstvu. Definicija je točna, ali dio onoga što je bitno je skriveno. Potpuna definicija bi bila da je porez neutralan ako nema utjecaja na alokaciju resursa i potrošnje u gospodarstvu. A sada, zašto je to bitno?

Pogledajmo jedan zamišljeni primjer: žene. Žene vole izgledati lijepo. Kako bi izgledale lijepo kupuju odjeću i šminkaju se. Svaka žena ima ograničeni budžet za ljepotu i taj budžet raspodjeljuje na odjeću i šminku, sukladno svojim preferencijama, a u svrhu maksimiziranja svoje ljepote i privlačnosti. Što dobiješ ako se jedan od tih oblika potrošnje dodatno oporezuje. Recimo da, pošto je kriza i recesija, netko u vladi objavi da su žene glupe i rastrošne, da subvencioniraju uvoz kupovinom odjeće, izrabljuju djecu u Pakistanu koja rade za 1$ dnevno, i da će se za opću dobrobit uvodi porez na vlasništvo odjeće. Ono što će se sljedeće dogoditi je da će žene poštujući svoje budžetsko ograničenje supstituirati odjeću šminkom. Dobiješ hrpu loše obučenih, previše našminkanih, žena, eto što dobiješ.

U nekome modelu gospodarstva gdje bi postojao samo opći porez na potrošnju, svi plaćaju taj porez na potrošnju što je grozno samo po sebi – za razliku od recimo mene koji zagovaram porezne stope od 2% država voli porezne stope od 25%. Ono što bi bilo gore od toga je kada bi u tom zamišljenom modelu država oporezivala opću potrošnju s 20%, a razliku do 25% nadoknađivala posebnim porezom na neki specifični oblik potrošnje (imovine).  Ako se pojedina dobra u potrošnji posebno dodatno oporezuju, potrošači sukladno svojim ograničenjima realociraju potrošnju i gospodarstvo više ne funkcionira optimalno. U tom zamišljenom modelu, nominalno će BDP i primanja ostati isti, nominalno će država ostvarivati jednake prihode, nominalno će potrošači jednako trošiti, ALI će subjektivna vrijednost koji potrošači imaju od svoje potrošnje biti manja. Korist od potrošnje bila bi jednaka kao da država oporezuje potrošače općim porezom na potrošnju od recimo 29%.

Stvar je još gora ako su nekretnine ta potrošnja koja se posebno dodatno oporezuje. Zašto? Zato što je življenje osnovna životna potreba, zato što su nekretnine jedan od rijetkih oblika dugotrajne imovine koju većina nas kupuje, i zato jer igranje s nekretninama stoga ima veliki utjecaj na naš život. Najznačajniji efekt poreza na nekretnine su upravo nekretnine manje veličine, i zbog samoga poreza, i zbog realokacije potrošnje na neka druga dobra kao izravne posljedice poreza. Dovoljno je grozno samo plaćanje poreza, dovoljno je grozno što su ti porezi viši nego ikada u povijesti, i nije nam potrebno da država kroz porezni sustav (dodatno, putem ovoga poreza) utječe na veličinu našega životnoga prostora, na to gdje ćemo živjeti, s kime ćemo živjeti, koliko djece imati…

 

3)

IJF je objavio jedan zanimljiv pamflet, a ovdje su ukratko prepričani zaključci. O čemu se zapravo radi? Nekretnine u hrvatskoj se već ionako nažalost dobrim dijelom oporezuju, uvođenje punokrvnog poreza na nekretnine bilo bi užasno skupo, komplicirano i upitne isplativosti državi, u ne tako davnoj povijesti je već pokušano i bilo je upravo takvo.

Sada, da li je čaša napola puna ili je napola prazna, da li je poželjno da država ubire poreze bez velikih troškova ili ne, ovisi o svakome sljedbeniku austrijske škole posebno. Osobno, ne vidim neke pobjede u tome da Porezna uprava zaposli hrpu novih ljudi koji će haračiti uokolo s uspjehom da skupe sebi za plaću.

Iz IJF-ove studije želim još citirati nešto što je na tragu drugoga dijela ovoga posta:

Ako se, slijedom ovih olakšica, u modeliranju današnjeg poreza na vlasništvo nekretnina u Hrvatskoj izuzme oporezivanje stanova u kojima stanuju vlasnici, a prema Popisu stanovništva iz 2001., u 83% stanova stanuju njihovi vlasnici, tek se 10% iznajmljuje, a 7% ih se dijeli s drugim obiteljima (DZS, 2001), te ako se izuzme oporezivanje spomenika kulture, zgrada koje služe poljoprivrednicima i obrtnicima za obavljanje njihove djelatnosti, bitno se sužava osnovica za oporezivanje nekretnina. Naravno, ne mora se svih 83% stanova u kojima stanuju vlasnici – bez obzira na njihovu veličinu – izuzeti od oporezivanja. Može se odrediti broj kvadrata po članu domaćinstva koji se neće oporezivati, no onda se ulazi u složen postupak određivanja neoporezive kvadrature stana, brojenja članova uže obitelji koji stanuju u stanu, te se otvara Pandorina kutija izigravanja zakona fiktivnim rastavama brakova, “pretvaranjem“ podstanara u članove uže obitelji i sl.

Još jednom, dovoljno je što plaćamo poreze. Još je gore ako život moramo prilagođavati njima. OK?

 

4)

Za kraj, volio bih se osvrnuti na neke kvazi argumente za uvođenje poreza na nekretnine koji se razbacuju uokolo.

To je pravedno – Nije.

Država će nakon uvođenja poreza na nekretnine moći smanjiti porezno opterećenje rada – Moći možda, učiniti to neće.

Oživjet će tržište nekretnina jer mnogo staraca koji su dobili stanove na poklon u socijalizmu neće moći plaćati porez na nekretnine i bit će prisiljeni na prodaju i odlazak u starački dom – Možda. Da li je to dobra i poželjna stvar? Da li bi trebali biti sretni ako bi se to ostvarilo? Vraćamo se na pitanje koliko je poželjno da država na taj način utječe na naše živote (nije nimalo poželjno.)

Nekretnine će biti jeftinije – Neće. Istina je da je trenutni efekt uvođenja poreza na nekretnine u pravilu smanjenje kupoprodajne cijene nekretnine na tržištu, ALI (primijetite veliki ALI.) Predporezna cijena nekretnine pada za diskontirani iznos poreza kojim je izvorni vlasnik nekretnine biti oporezovan tijekom životnog vijeka nekretnine. Taj porez platit će novi vlasnik dok bude koristio svoju novu nekretninu. Novome vlasniku se ne mijenja ukupni trošak vlasništva nekretnine.  Može se navlačiti da se porez plaća u budućnosti pa novi vlasnik ipak plaća manje, ali to je jednako tako krivo – tržište za razliku od nekih drugih propalih ekonomskih sustava nema problema s kalkulacijom i stoga nema ni problema s diskontiranjem troška poreza na sadašnju vrijednost. Što je prilično tužno, ovo je pitanje zapravo prilično poznato u mainstream ekonomiji, moj udžbenik iz javnih financija mu je recimo posvetio stranice i stranice i to sasvim lijepo ilustrirao s primjerima uvođenja poreza na nekretnine u Kaliforniji – ja ne očekujem od Slavka Linića da zna nešto o tome, ali bilo bi lijepo da je novinar koji je napisao članak koji sam linkao sa poslovni.hr upoznat s time…

8 thoughts on “Ni svi porezi isti nisu

  1. da će se za opću dobrobit uvodi porez na vlasništvo odjeće. Ono što će se sljedeće dogoditi je da će žene poštujući svoje budžetsko ograničenje supstituirati odjeću šminkom. Dobiješ hrpu loše obučenih, previše našminkanih, žena, eto što dobiješ.

    Treba ga povećati dok ne odustanu od odjeće u potpunosti, naravno, starijim gospođama subvencionirati odjeću, ipak smo socijalno osjetljivi😉

    Odličan post. Točan efekt ovog poreza na cijene je teško predvidjeti, ali ja sam naravno protiv i ako bi digao cijene i ako bi ih spustio. Da bi novac otišao u državnu blagajnu nekome mora biti uzet, a po meni nije pravedno ni ako je uzet velevlasniku 100 stanova, ni građevinskoj firmi, ni siromahu koji se na kredit želi skućiti u 40 kvadrata.

  2. Ja bih ovoj priči dodao još jednu bitnu i vrlo strašnu dimenziju – marksizam koji kola žilama vampira koji donose odluke o ovakvim porezima.
    Vjerujem da svatko od nas zna neku baku ili djeda koji je jeo suhi kruh i čaj i nosio poderane cipele pola života da bi unucima ostavio vinograd, vikendicu na moru, stan u Zagrebu ili kat na kući. Svatko od nas možda, ali ministar financija sigurno ne. U umovima današnjih Drakula ne postoje osobe, ljudi od krvi i mesa, pojedinačni sudionici u tržištu – postoje samo klase – a u ovom slučaju su to proletersko-seljačka (oni koji daju glasove) i rentijersko-kapitalistička (oni koji posjeduju više od 5 m^2). Restribucija bogatstva uz određenu proviziju je stoga posao svakog poštenog i odgovornog birokrata, bilo da je završio školu u Kumrovcu ili Harvard.

  3. Pingback: Samo neke loše vijesti « strasilo

  4. Pingback: O porezu na nekretnine… opet |

  5. Pingback: 100-ti |

  6. Pingback: Popis popularnih ekonomskih ideja | Usporedbe

  7. Pingback: Što to priča Tihomir Orešković

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s