Pametni idioti

kargo kult u visokom obrazovanju

 

Znate li koji fakulteti izbacuju najgluplje studente? Ne, nisu ni ekonomija ni učiteljski, iako nije daleko od istine, zapravo je socijalni rad.

I kao što vidimo, postoji snažna korelacija između ženske participacije na određenom fakultetu i niže relativne razine inteligencije studenata takvih fakulteta.

Iako su žene u prosjeku jednako inteligentne kao i muškarci.

No ključna u toj rečenici je, u prosjeku. Prosjek 2x 100 je 100, jednako kao i prosjek 1x 120 i 1x 80. Veća varijabilnost inteligencije kod muškaraca istodobno znači i da oni zauzimaju većinu onih u skupinama natprosječno inteligentnih (IQ 110-119) i apsolutno domiraju u raznim vrstama naprednih (120+).

 

Da bi mogli razumjeti i svladati gradivo fakultetske težine potreban vam je IQ od 120+. (Pričamo o ozbiljnim fakultetima, ne socijalnom radu ili MBA.) Ukoliko ste u skupini IQ 110 – 119 možete završiti fakultet, no pitanje je da li ste uspjeli išta upiti od onoga čemu ste podučavani. Vrijedi ona stara da uporni završavaju, skripte se dilaju, a šalabahteri skrivaju među formulama, no pitanje ostaje, što ste uostalom uopće naučili na tome svome fakultetu?

Zapravo, malo lažem, u Hrvatskoj provodimo Bolonjski proces. A znamo da je svrha Bolonjskog procesa spuštanje kriterija. Zapravo ste vjerojatno danas u Hrvatskoj i diljem EU u prilici završiti fakultet i s IQom 95+ i ne savladati ništa.

 

Pitate se onda, koliko uopće ljudi može završiti fakultet i naučiti nešto? Znate ono, da njihovo obrazovanje ima svrhu i nije čisto traćenje resursa društva. Pa, situacija je ovakva:

IQ distribucija uz pretpostavljene prosječne vrijednosti SAD 100, RH 90, BIH 84

IQ distribucija uz pretpostavljene prosječne vrijednosti SAD 100, RH 90, BIH 84

Da ne računam površine krivulja, recimo to ovako:

U SAD-u je 10% stanovnika sposobno savladati fakultetsko gradivo.

U Hrvatskoj pola toga.

U BIH pola toga.

 

5% srednjoškolskih maturanata u Hrvatskoj sposobno je svladati fakultetsko gradivo. 50% ih upisuje fakultete.

 

Što rade ti ljudi na fakultetima? Zašto ih upisuju ako nisu u stanju nikakvo konkretno znanje od njih preuzeti?

I možemo mi sada tu kriviti državne poticaje takvom ponašanju kroz formalne kriterije zapošljavanja u državnoj upravi, kroz subvencioniranje i plaćanje visokog obrazovanja, i tako dalje, i tako dalje. Međutim, bojim se da je problem malo dublji.

Naime, države samo radi ono što birači od nje zahtijevaju. A financiranje visokog obrazovanja zahtijevaju jer primjećuju korelaciju visokog obrazovanja i većeg bogatstva. I onda, zapravo ne uočavajući stvarne uzročno posljedične veze (veće opće sposobnosti ==> veće bogatstvo pojedinca) imitiraju klasične puteve uzdizanja u životu inteligentnijih ljudi. Šalju svoju djecu na fakultete s nadom da će imitacijom toga puta ka bogatstvu i njihova djeca postati… bogata. Ni ne shvaćaju značenje fraze inflacija diploma.

Drugim riječima, to je kargo kult.

Također, socijalizam je za malograđane.

(Da me ne shvatite krivo, nije samo visoko obrazovanje u igri. Uzmite na primjer poticaje poduzetništvu. Uspješan poduzetnik je netko to uspijeva dobro alocirati resurse. Ali mase primjećuju samo to da biti poduzetnik znači biti uspješan. Stoga potičemo više ljudi da budu poduzetnici. Iako vjerojatno ne znaju dobro alocirati resurse.)

 

Ostale zanimljive napomene:

Ako imamo 50 ljudi godišnje sposobnih i voljnih postati doktori, a stvaramo 100 doktora, svaki drugi doktor će biti usrani doktor.

Država harači (radnike) i transferira (malograđanima).

U pitanju uopće nije samo financijsko rasipanje sredstava koje država uharači. Znam više slučajeva (tipično je kod ženskog roda) upisivanja fakulteta za koji nismo dorasli i nesposobnosti odustajanja jer ona, mama i tata znaju da ona to može. Cure u ranim dvadesetima čistom silom volje završavaju s kojekakvim autoimunim bolestima koje ih oštećuju do kraja života i ponekad ubijaju.

Da li bi tebi dragi čitatelju osobno smetalo da samo 5% Hrvata studira, i od tih 5% njih 90+% su muškarci? (Ako da, to znači da si ljevičar.)

Mirovine u Hrvatskoj su prevelike

samo podsjećam zašto nikakve demografske obnove neće biti

 

Prosječan mirovinski staž korisnika starosnih mirovina je 30 godina.

Vrijednost najniže mirovine za jednu godinu mirovinskog staža iznosi 59,71 kn.

“Minimalna mirovina” onda iznosi 1.791,30 kuna po umirovljeniku.

 

Istodobno, minimalna neto plaća 2.620,8 kuna po zaposlenom.

Ako pretpostavimo četveročlanu obitelj s dvije minimalno neto plaće to je 1.310,40 kuna po članu obitelji.

Odnosno, država smatra da je jednom djetetu potrebno 73% onoga što je potrebno jednom umirovljeniku.

 

Prosječna starosna mirovina uz 30 godina radnog staža je 3.437,32 kuna.

Prosječna neto plaći u Republici Hrvatskoj je 5.805,00 kuna.

Ako pretpostavimo četveročlanu obitelj s dvije prosječne neto plaće to je 2.902,50 kuna po članu obitelji.

Odnosno, 84% onoga što prima jedan umirovljenik.

 

I tako dalje, i tako dalje…

 

Stari ljudi

Svi kao vole djecu

Socijalistička demografska apokalipsa

Zabrinut sam za ministra Marića

onako

 

Pripremam (još) jedan post o tragikomediji vlade.hr, vrtim pomalo brojke u excelu, računam prosječno porezno opterećenje dohotka od nesamostalnog trada, kada ono…

prosjecna-stopa-oporezivanja-dohotka-od-nesamostalnog-rada-upitnik

Ne znam jesam li ovdje lud ja ili Marić, ili je čovjek uložio jako mnogo formula u to da točno određene plaće budu oporezovane sa, ali ono baš 50%. Onako, lijepa okrugla brojka. Estetika. Mislim. Ne znam, možda sam stvarno lud.

 

No da. Ono važno:

prosjecna-stopa-oporezivanja-dohotka-od-nesamostalnog-rada-kruzic

 

Eto, to je valjda ono važno.

Minimalac je bio oporezovan s 32%, ostaje oporezovan s 32%.

Medijalna plaća je bila oporezovana s 34%, sada će to biti 32%.

Prosječna plaće je bila oporezovana s 35%, sada će to biti 33%.

Zanimljivo, tipičan državni službenik je negdje tu tom medijanu (5.000 kn) do prosjeku (6.000 kn).

 

Druga, neoznačena skupina, koja je profitirala poreznom reformom su oni s bruto I. plaćama iznad cca 23.000 kn. Zanimljivo, najveću olakšicu dobivate uz bruto I. od cca 30.000 kn – prosječna porezna stopa će vam po mojemu izračunu biti cca 3,9% manja. Što je istodobno i cca osnovica za obračun plaće saborskih zastupnika i ministara.

Ne kažem ništa, samo je zanimljivo.

U čemu je fora s HDZovcima?

teorije urote 101

 

Mislim da je jasno i općeprihvaćeno, a ako i nije, trebalo bi biti, da su sile koje jesu uz ponešto truda i neadekvatnosti Tuđmanovih nasljednika krajem 90ih potakle (a kada kažem potakle, mislim ostvarile) smjenu vlasti u Hrvatskoj. Međutim, ono što je slijedilo nakon toga nije toliko niti jasno niti općeprihvaćeno, pa ćemo to ovdje pokušati razjasniti.

Da biste razumjeli ovaj post morate još nešto razumjeti: korupcijski skandal u Hrvatskoj nije ono nešto kada je netko korumpiran i to izađe u javnost, nego je to ono nešto kada se osobi na položaju naredi da odstupi s položaja/promijeni svoje ponašanje pisanjem o korupcijskom skandalu koji možda je, a možda i nije stvaran. Češće je nego nije, ali to nikome nije osobito bitno. Bitno je da svi mediji izvještavaju o tome dok dotični ne odstupi/prilagodi se, dok s druge strane, ako nije potrebno da dotični odstupi/prilagodi se, a zapanjujuća korupcija se nekako pojavi i onda dalje ignorira u medijima, onda nemamo korupcijski skandal.

Evo na primjer, jučer mi je zapelo za oko (a kada to kažem, mislim da su urlali to na TVu u prime timeu) da je otkriveno da HAKOM troši na neke skupe kravate. Uh, što bi to moglo značiti?

 

Točka I.

Sile koje jesu nisu zadovoljne svojom kreacijom, Račanovom Vladom. Mislim da možemo reći da su razlozi šaroliki, od relativne nestabilnosti te Vlade, “straha od desničara” i aljkave suradnje na različitim poljima, i zanimljivo, suicidalne odluke da se… s Rusima uđe u nekakav projekt naftovoda zvan Družba Adria. S druge strane, gospodin Sanader nakon što je na prevaru dobio izbore i došao na čelo HDZa sav je nešto umjeren i rado sklapa ugovor s vragom, khm silama koje jesu. Sanader nesiguran u svoju pobjedu na svoju stranu za te izbore dobiva kojekakve NGOove i EPHaove, a sile koje jesu dobivaju Sanadera.

 

Točka II.

Sjećate se afere Imostroj? Ono kada je Miomir Žužul nešto nešto, pa je nakon višemjesečnog natezanja morao dati ostavku na mjesto MVP. Spekulirajmo zašto je stvarno dao ostavku na mjesto MVP. Depeša američkog MVP iz toga vremena dostupna na wikileaksima tvrdi da Miomir Žužul radi više za hrvatskog gospodarstvo od ministra gospodarstva. Više od bilo kojeg ministra. Istovremeno, s Rusima se aktivno pregovara o realizaciji projekta Družba Adria iako su na noge dignuti kojekakvi eko NGOovi koji svim silama pokušavaju spriječiti taj projekt. Jasno vam je kako ide nastavak ove priče?

Nedugo nakon Žužulove ostavke Hrvatska odustaje od toga projekta. Sanaderu je poslana poruka da se ne igra. MVP dolazi u ruke odane igračice sila koje jesu, tada relativno nepoznate i nezanimljive token plavuše Kolinde Grabar Kitarović. Zanimljiv je i stav koji zauzima Jadranka Kosor tijekom svojeg patetičnog pokušaja postajanja predsjednicom RH – ona je naime žestoko protiv Družba Adrije.

BTW Znate one priče kako Rusija potiho financira anti-fracking eko ekoe? Pitam se otkuda im ideja?

 

Točka III.

“Najvećih enigma suvremene hrvatske politike”, zašto je Ivo Sanader dao ostavku? Reći ću vam odmah sada ja zašto je je.eni enigmatični Sanader dao ostavku.

15.05.2009. u Sočiju Rusija, Bugarska, Srbija i Italija potpisale su sporazum o izgradnji Južnog toka. Samo se još jedna zemlja trebala priključiti, i čini se da je Sander bio blizu tome da podlegne iskušenju.

01.07.2009. Sanader je dao ostavku.

Je.eni enigmatični Sandaer je dao ostavku jer su sile koje jesu došle i rekle mu da da ostavku or else… Jedino što je enigmatično u cijeloj toj priči je to da li je Sanader na kraju procesuiran na ponešto smiješnim korupcijskim optužbama zato što je u svojem drugom ugovoru s vragom prijeđen, ili zato što je izabrana nasljednica, do tada HDZova javna kurva Jadranka Kosor, toliko u sebe nesigurna kokoš da je bez vanjskoga naloga pokrenula lov na njega.

Bilo kako bilo, Južni tok je trebao zaobići Hrvatsku kroz neke normalnije zemlje, međutim, sile koje jesu uspjele su ga na kraju ubiti tek u Bugarskoj i to tek kada su Rusi ušli u Ukrajinu.

 

Točka IV.

Jadranka Kosor gubi izbore jer je… pa budimo iskreni, Jadranka Kosor i dolazi nam Zoran Milanović. I sve je to lijepo i dobro, i Kosor i Milanović, dragi su i uglavnom poslušni, međutim, jasno je da će Milanović izgubiti iduće izbore jer… pa budimo iskreni, on je Zoran Milanović. A nešto se opasno dogodilo. HDZovci, bijesni i poniženi, razočarani i ljuti, za vođu biraju nekakvog Tomislava Karamarka na platformi lustracije (i mutnih poslovnih veza sa… ta daa, Rusima). Odmah se pokreće Milanovićevska NGOovsko EPHaovska sila na Karamarka, i godine prolaze, i godine prolaze, i ankete pokazuje da ga mrzi 140% Hrvata i 580% svih ostalih… a Karamarko nikako da padne. Čini se da je dovoljno samo to da ne savije kičmu i dobiva sve izbore na kojima se HDZ pojavi. Čak je i ponekad pametan, recimo zna da ne može vjerovati malom ljigavcu koji ide pod imenom Andrej Plenković pa ga šalje u anonimnost Europskog parlamenta da bi ovoga tamo posramljivao Nigel Farage. Izvjesno je da Hrvatska dolazi u ruke Karamarka.

Međutim, i Karamarko umišljajući da je Sanader sklapa ugovor s vragom. Nakon višemjesečnog pritiska na njega pristaje kandidirati NATO barbiku na predsjedničkim izborima smatrajući da je time zadovoljio njihove apetite. I doista, Kolinda Grabar Kitarović bi progurana preko finiš crte i postade predsjednica.

 

Točka V.

Sile koje jesu baš ne puše svoj dogovor s Karamarkom pa u Zagreb šalju ekipu iz Penn Schoen Berlanda da budu slavni Milanovićevi američki savjetnici, pri čemu je zanimljivo možda to da je… Penn Schoen Berland zapravo paravan za fakin CIAu i između ostalog bavi se s tzv regime change operacijama. No Milanovića ne može niti sam Bog spasiti, a kamoli Penn Schoen Berland, tako da ništa od toga. Međutim, Penn Schoen Berland uspjeva napuhujući ankete i nadanja glupih Hrvata napuhati nekakav “mladi i pošteni” pun korisnih budala… MOST.

Retarda Karamarko pristaje da mu NATO barbika za šefa postavi nekakvog “kanađanina” Tihomira Oreškovića umjesto da ode na nove izbore. Mislim, kako to točno ide provjera toga tipa kada je u pitanju Karamarko. Hm, započeo je i 13 godina gradio karijeru u kompaniji kojoj je George H.W. Bush bio član upravnog odbora, trenutni dikrektor je Sidney Taurel, George W. Bushev “Homeland Security Advisory Council member”, a usput, ta firma ima moć napisati djelove Patriot acta da zaštiti svoje poslovne interese. Ništa sumnjivo, idemo dalje?

Ni ne sjećam se Karamarkova korupcijskog skandala, a valjda nije ni bitan, danas jesi, sutra nisi. Pogotovo ako si glup.

 

I to je otprilike priča o tome kako je na vlast u Hrvatskoj došao čovjek koji porijeklo vuče iz UDBE i čijem je ocu dan danas ili neugodno ili nepoželjno živjeti u Hrvatskoj, karijera mu se svodi na seminare i junačke pregovore (prihvatili smo sve zahtjeve) o ulasku u EU, i koji je u osnovi, kontrolabilan i kontroliran. Podrška kojekakvih NGOova i EPHaova, Milanović poslan na TV da se samoubije u sučeljavanju s tim finim creeepy dečkom, i ostalo je povijest.

A isto tako, to i priča o tome zašto mali ljigavac smatra nužnim otrčati u Ukrajinu i stvarati apsolutno nepotrebne konflikte s Rusijom kao svoj prvi potez. Kažem, danas jesi, sutra nisi.

 

Naravno, sve je to skupa, kao što i podnaslov kaže, teorija urote, kojoj ne trebate, a možda bi bilo bolje da i ne, vjerujete. Gluposti kao i one da papa zapravo nije katolik već pripadnik nekakvog komunjarskog kulta koji je za južnoameričke prilike promovirao SSSR, ili da SAD za koji tjedan po prvi puta u zadnjih 28 godina dobiva predsjednika koji nije agencijski momak. U najboljem slučaju, samo ćete postati cinični. Ako ste već prije čitali ovaj blog, ciničniji nego što jeste.

 

U svakom slučaju, Čestit Božić i sve najbolje u novoj 2017.

Bit će zanimljiva.

Socijalizam je za malograđane

nova klasna teorija – buržuji svijeta ujedinite se!

 

Danas je bio… zanimljiv dan. Naime, nešto sam novo shvatio. Ispričat ću vam.

Počelo je zapravo tako što sam saznao da je prije tjedan dana ministar turizma, izvjesni Gari Cappelli (wtf?), najavio uvođenje, pazite sada ovo… Cro kartice. U osnovi, radi se o tome (bar ako stvarno žele da ovo zaživi) da će ukinuti neoporezivu isplatu regresa (što je “rupa” u zakonu po kojoj poslodavci trenutno mogu zaposlenicima isplatiti 2.500 kuna godišnje neoporezive plaće) i umjesto toga omogućiti poslodavcima da… radnicima neoporezivo uplate valjda 5.000 kuna na poklon karticu, Cro karticu, koju će onda radnici moći potrošiti na… pazite ovo, na odmor u kontinentalnoj Hrvatskoj tijekom čitave godine te izvan sezone na moru, 50 posto za smještaj, oko 30 posto za hranu i piće, a ostatak novca bi bio za muzeje, wellnesse i sličan sadržaj.

Moje inicijalne reakcije išle su nekako kako slijedi: što nije u redu s tim ljudima?, mislim stvarno, jesu li oni normalni?, specijalni interesi opet udaraju, trebam prekopati po netu o Gari Cappelliju i onda otvoriti blog da popljujem tog seronju, ali ozbiljno, koji kurac nije u redu s tim ljudima?, i onda…

 

Znate što je zapravo zanimljivo u ovome?

Radnici zapravo i ne idu na godišnje odmore. Ne, ozbiljno. Da izvučete nekog akšuli radnika s pokretne trake koji radi za minimalac (ili čistačicu prijavljenu na pola radnoga vremena), i da on kojim slučajem dobiva taj regres, ne kažem da ne bi volio otići na akšual godišnji odmor, ali kažem da će se to prilično rijetko dogoditi. Ima druge potrebe koje treba zadovoljiti prije odlaska na godišnji odmor. Platiti struju, kupiti pelene, makedonsko vino 5l 50kn u Kauflandu, platiti registraciju, dozidati sobu kući i tako dalje. Godišnji odmor je vrlo vrlo nisko na listi prioriteta. Pretpostavite da on kojim slučajem dobiva taj regres (a vjerojatno ne dobiva, znam ekipu koja ne dobiva niti prijevoz, jer iako je neoporeziv, ipak je nešto što je dodatno na minimalac), i sada dobije tu šugavu poklon karticu s kojom može na more van sezone. Njemu 2.500 kuna keša vrijedi mnogo više od te šugave Cro kartice što se tiče zadovoljenja njegovih potreba.

S druge strane, zamislite svojeg prosječnog malograđana. Ne onoga retarda u radnim 20tim u potrganim trapericama iz kojih viri pola guzice i koji je u pobunjeničkoj fazi, već tipičnog. Uredski dron u nekom uredu državne uprave koji naravno dobiva regres, koji je svojim riječima naravno potplaćen, ali ipak je svako ljeto mjesec dana na moru, a ni kontinentalni turizam ili wellness joj (ili njemu) nisu strani. Njoj je tih 5.000 kuna na poklon kartici stvarno 5.000 kuna. Te usluge bi ionako kupila. Hm… zanimljivo.

 

A onda pogledajte sve druge poreze, “poklone” i regulacije koji su postali smisao državnoga postojanja i koji iskaču oko nas kao iz paštete.

Energetska obnova fasada? Mislim, bez uvrede, ali kriteriji koje je nužno ispuniti da bi se akšuli dobio takav poticaj u vidu kompleksnosti postupka, dokumentacija, formulara i poznavanja propisa osiguravaju da će takve poticaje dobivati malograđani, a ne radnici. Radnici će samo doprinositi u zajedničku kasu za obnovu fasada.

Legalizacija? Ne znam tko je imao dokumentaciju prije “uvođenja reda”, ali znam da nisu bili tamo neki radnici koji su kuću izgradili u fušu za vrijeme vikenda i godišnjeg odmora plaćajući radnu snagu koja im je pomagala gajbama pive. Znamo isto tako da fizikalci na minimalcu nisu zarađivali na legalizaciji.

Subvencije za električne automobile? Uopće nije ozbiljno pitanje.

Globalno zagrijavanje? Zabrana ubijanja vukova? Briga za izbjeglice? Cijeli neprofitni sektor društva?

 

Poveznice:

Kao prvo, to su interesi malograđana.

Kao drugo, ako je neka lova u igri koju država dijeli, siromašni, glupi i neobrazovani su isključeni od dobivanja iste birokratskim vatrozidom.

 

I opet, ne kažem da nećete naći nekog fizikalca na minimalcu koji je zabrinut da će za 200 godina prosječna temperatura na Zemlji možda biti 2 stupnja veća nego danas, možda i hoćete, ali zapravo nije niti bitno jer je ključna riječ tu… mobilizacija.

Fakin radničku klasu ne možete i nećete mobilizirati da se bori protiv globalnog zagrijavanja, za civilno društvo, prava tzv. izbjeglica ili učlani u prijatelje životinja.

Te gluposti su sve redom omiljeni hobiji malograđana. Obrazovanijih, ali ne nužno osobito pametnijih, izgubljenih, više bez vjere u Boga, ali zato sada s očajničkoj potrebom za smislom u svome patetičnome i jadnome postojanju. E, to su ljudi koje možete mobilizirati. Feel good zakoni, osjećaj moralne superiornosti i intelektualna retardacija.

Radnici su tu suvišni. Štoviše, oni su novi klasni neprijatelj nevoljan i/ili nesposoban razumjeti svjetsku bol. Ili štogod.

O onda kada mi je Peter Schiff zamijenio Renatu Sopek

+ The New Normal & The New New Normal

 

Neki dan Tko je John Galt prenio je članak s bloga Jeffa Bezosa koji si nisam dao truda pročitati, ne samo zato što je to članak s bloga Jeffa Bezosa, već i zato što sam već znao što unutra piše. Ili kako kaže Galt:

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u informacijsko doba tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih digitalnih dobara konzumiranih online, koje većina ljudi s pristupom internetu koristi svakodnevno (npr. e-mail, Google, YouTube, Wikipedia, Facebook, itd.). Fenomen koji se u literaturi naziva digitalnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji…

 

Prevest ću vam to: Tehnoška promjena (funkcija dugoročnog rasta gospodarstva, što više tehnološke promjene, više gospodarskog rasta) toliko je porasla da BDP jednostavno više ne može rasti brzo kao prije. Ili, u ovoj iteraciji apologizma, rast koji se događa se, zgodno, ne može mjeriti.

 

Evo jedne zanimljive analogije:

Zamislite da ste u 19. stoljeću, postoje ekonomske statistike, u vaš grad se uvede javna rasvjeta i odjednom vi počnete čitati ekonomiste koji upozoravaju kako je pred nama nova normala niskih stopa gospodarskog rasta.

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u doba javne rasvjete tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih električnih dobara. Potrošnja električne energije i održavanje javne rasvjete koji ulaze ulaze u BDP jednostavno zanemaruje koristi za životni standard koji dolazi s javnom rasvjetom, ne samo da BDP neće mjeriti konzumnu vrijednost zadovoljstva šetnja noću, nego će i kriminal pasti i sigurnost porasti što će opet dovesti do kojekakvih ušteda itd. Fenomen koji se u literaturi naziva svjetlosnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji…

Ozbiljno pitam, da li bi vi popušili tu priču?

 

Nemojte me krivo shvatiti, statistika stvarno je upitna interpretacija podataka upitne kvalitete, BDP nije savršeno mjerilo ekonomskog blagostanja i na uključuje nemjerljive eksternalije (ili bar ne bi trebao, svi pokušaji uključivanja nemjerljivih eksternalija tipa hedonizma u ekonomske izračune zapravo su pokušaji manipulacije kvalitete tih izračuna*), ali sljedeće stoji:

Koliko god BDP bio nesavršeno mjerilo ekonomskog blagostanja, i dalje je mjerilo ekonomskog blagostanja, i uopće nam nije relevantno to što se nemjerljive eksternalije možda povećavaju.

Smanjenje stopa rasta BDPa je znak da se nešto loše događa u gospodarstvu (regulacija, porezi, pomak preference od štednje prema potrošnji stanovništva određene zemlje bilo promjenom karaktera ili strukture stanovništva ili isforsiran od strane središnje banke niskim kamatnim stopama itd.), ali nije znak da smo otkrili do sada nepoznat fenomen gdje će tehološka promjena dovesti do obratnog, negativnog pritiska na rast BDPa.

Zapravo, ako išta, digitalizacija će imati efekt porasta mjerljivog BDPa jer će se akteri na tržištu ponašati efikasnije.

 

 

The New New Normal

Predviđam, u sljedećih 2-4 godine (ovisno o tome kako jako recesija udari), stope rasta gospodarstva u SADu vratit će se na prošlostoljetne trednove i vjerojatno ih premašiti. Ne mislim da će Trump biti savršen predsjednik, daleko od toga, ali daleko od toga i da će mu svaka prokleta odluka biti pogrešna.

Predviđam, prestat ćemo čitati o The New Normal. Vjerojatno ćemo i dalje čitati o anemičnoj EU.

Predviđam, po prvi puta u zadnjih sada već četvrt stoljeća realni dohodci radnika će porasti, a dohodovna nejednakost u SADu će se smanjiti. Pod uvjetom da Trump stvarno ograniči imigraciju, sagradi zid i deportira ilegalce.

Predviđam, jedan ili možda čak i oba biznisa Elona Muska će propasti.

Predviđam, globalno zagrijavanje nas neće ubiti, a ugljen će biti energija budućnosti.

 

* vezano za tehnološku promjenu i manipulaciju ekonomskih statistika pozivanjem na istu

Central Bankers Claim: Things Are Better than You Think

The Illusions of Hedonics

Što to priča Zdravko Marić

ili, Zdravko Marić sere čim uključi PowerPoint

 

Danas sam zaprimio sljedeću obavijest od gov.hr:

Dragi Strasilo, reformiramo komplicirani i po tebe skupi porezni sustav. Plaća će ti se povećati 50 kuna, svaki mjesec. Struju ćeš plaćati 15 kuna manje, svaki mjesec. Kruh kunu više, svaki dan. Kavu kunu više, svaki dan. Cigarete 2-5 kuna više, svaki dan. Kako vjerujemo da nisi dovoljno pametan da sve to zbrojiš, nadamo se da uviđaš da je naša porezna reforma super za tebe.

 

 

Ili, najavljena mi je porezna reforma. Porezna reforma, reći ćete? Da, porezna reforma. Zbrčkana prezentacija koju je napravio sam dr.sc. Zdravko Marić navodi nam sljedeće kojekakve trenutne loše karakteristike poreznog sustava (uglavnom točno).

Što ne valja s poreznim sustavom RH...

Što ne valja s poreznim sustavom RH…

Uz te, loše kakve jesu karakteristike, porezni sustav se kao reformira da bi se “smanjilo porezno opterećenje”, “potaknula konkurentnost gospodarstva”, “izgradilo socijalno pravedniji porezni sustav” i kojekakve druge floskule.

Međutim, sam prijedlog porezne reforme ne čini ništa takvoga te ja niže točku po točku pokazujem kako promjene u poreznom sustavu zapravo daju negativan doprinos gore navedenim već sada lošim karakteristikama poreznog sustava kako ih je detektirao dr.sc. Zdravko Marić.

 

 

Trenutna karakteristika:

visoko porezno opterećenje u odnosu na zemlje u okruženju.

Rješenje:

povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa s koeficijenta 0,35 na koeficijent 0,38 i ukidanje iznimaka od obveze plaćanja doprinosa; povećanje PDVa od kruha i mlijeka pa do kina; povećanje PDVa na usluge u ugostiteljstvu; ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje prve nekretnine; oporezivanje grijanih duhanskih proizvoda i tekućine namijenjene konzumiranju u elektroničkoj cigareti, povećanje trošarina na cigarete.

 

Trenutna karakteristika:

prevelik broj olakšica, oslobođenja, izuzeća i upitan efekt i ustavnost nekih od tih olakšica.

Rješenje:

za male sudionike u gospodarstvu niža stopa poreza na dobit; povećanje priznavanja porezno priznatih rashoda troškova reprezentacije s 30% na 50%; smanjenje doprinosa samo za neke djelatnosti; snižavanje stope PDVa na isporuke ljesova i urni; sniženje trošarina za male destilerije rakije.

 

Trenutna karakteristika:

porezna nestabilnost; česte izmjene poreznih propisa: 44 izmjene i dopune u poreznom sustavu u razdoblju 2012.-2015., nejasne i nedosljedne zakonske odredbe, nedovoljno poznavanje poreznog sustava.

Rješenje:

Izmjene i dopune ili donošenje potpuno novih 15 poreznih zakona u prvoj godini mandata. Ako se želimo preseravat, to je ujedno i 36% veća učestalost izmjena poreznih propisa i 36% veća porezna nestabilnost u odnosu na druga Linića.

 

Trenutna karakteristika:

visoka administrativna opterećenost Porezne uprave koja je stoga neadekvatan servis poduzetnicima i građanima te neujednačeno i nedorečeno postupanje poreznih vlasti.

Rješenje:

spajanje neefikasne Porezne uprave i neefikasne Carinske uprave, jer će jednom spojene postati efikasne. Također, izmjene i dopune ili donošenje potpuno novih 15 poreznih zakona u prvoj godini mandata.

 

Trenutna karakteristika:

RH se nalazi među europskim zemljama u kojima je dojam porezne nesigurnosti među poduzetnicima najviši što ima za posljedice zapreke razvoju poduzetništva izostanak i odbijanje domaćih i stranih investicija

Rješenje:

zamijeniti jedne upitne porezne olakšice i iznimke nekim drugim upitnim poreznim olakšicama i iznimkama, neke poreze smanjiti i ukinuti i istodobno povećati druge i uvesti nove.

 

 

A evo i stvarnih rješenja kakve naravno nećemo naći u prezentaciji dr. Marića.

 

Rješenje:

Ne učiniti ništa.

Obrazloženje:

Dr. sc. Marić je lijepo računao za svoju prezentaciju, međutim promaklo mi je da je uspio uvjerljivo pokazati da bi njegovi nezanemarivi zahvati u porezni sustav zapravo mogli smanjiti ukupno porezno opterećenje u Hrvatskoj.

Ako ništa, dodatno kompliciraju sustav oporezivanja dohotka bez značajnog smanjenja samog oporezivanja dohotka.

Ako ništa, ideja davanja niže stope poreza na dohodak malim poduzetnicima samo čeka da padne na ustavnom sudu.

I ako ništa, troškove implementacije doktorovog poreznog sustava snosit će nitko drugi nego porezni obveznici.

I ako ništa, ove porezne promjene radi nikakve ili malene vidljive koristi unose ogromnu nesigurnost u gospodarstvo. A što to znači za gospodarski rast, pokazao nam je drug Linić.

 

Bolje rješenje:

Jednostavnim zahvatima smanjiti i/ili ukinuti Linićeve poreze bez podizanja nekih drugih i izmišljanja novih.

Obrazloženje:

Na primjer, smanjenje trošarina na gorivo učinilo bi mnogo za gospodarstvo. Cijelo je gospodarstvo ovisno o gorivu i smanjenje cijene toga inputa definitivno bi podiglo gospodarski rast.

Na primjer, umjesto (neustavnih?) olakšica dijelu poduzetnika, ukinuti oporezivanje dividendi i kamata na štednju i tako potaknuti formiranje i alokaciju kapitala unutar gospodarstva. Da bi razumjeli koliki smo regres napravili, od Sanaderovih 20% oporezivanja dobiti, za Milanovića smo došli na prosječnih 31,6%, a sada nam se kao (neustavna?) reforma najavljuje prosječnih 30,8% za jedne i 23,6% za druge. To je vic, i to loš vic.

Na primjer, ako već ne možemo napraviti stvarnu reformu, smanjivanje doprinosa za zdravstveni i kojekakve druge sustave sa sadašnjih 17,2% na 12,2 ili 10% značajno bi smanjilo trošak rada i povećalo zapošljavanje i dohotke radnika.

 

Zaključno, dok imam razumijevanja za politička ograničenja (neke od glupljih ideja u ovoj poreznoj reformi doista djeluju kao da ih je uvjetovao neki MOSTovac), ovo što nam je prezentirano danas ne implicira niti smanjenje porezne presije niti pojednostavljenje poreznog sustava. Naprotiv, sam obujam, ekstenzivnost, i iskreno, bizarnost nekih od prijedloga prijete tome da će unijeti značajnu pomutnju i nesigurnost u Hrvatsko gospodarstvo i lako moguće značajno naštetiti krhkom gospodarskom rastu koji se pokrenuo u vremenu bez političke stabilnosti i poreznih reforma.

 

 

P.S. Govoreći o bizarnim rješenjima u ovom prijedlogu

Iako smo s novom vladom dobili i nekakvo pompozno ministarstvo demografske obnove (predviđam: neće biti demografske obnove), predstavljena porezna rješenja zapravo povećavaju relativno porezno opterećenje obitelji s djecom u odnosu na ostatak društva.

Na primjer, dok će se neoporezivi dio dohotka samca povećati cca 46%, istodobno će se neoporezivi dio dohotka roditelja koji uzdržava dvoje djece povećati cca 41%.

Na primjer, dok će zaposlena osoba plaćati porez na (već zbog doprinosa za 1/3 umanjeni) dohodak po stopi od 24% + prirez, umirovljenicima (koji ne plaćaju nikakve doprinose jer valjda ne koriste zdravstvenu zaštitu i tako to) će se porezna obveza dodatno umanjiti za 50%, što znači da će plaćati porez na dohodak po stopi od 12% + prirez.

Na primjer, već je gore spomenuto ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje prve nekretnine. A taj će porez platiti… Ministarstvo demografske obnove? Bez brige, neće, samo se zajebavam. Isto kao i ministar Marić.

Što se događa kada cigarete poskupe?

ili, smiješno je jer je istinito

 

Vidjeli ste ovo sliku koja se vrti po netu?:

I. efekt

I. efekt

 

I. efekt: Smanjena kupovna moć i povećano porezno opterećenje pušača

Pretpostavite cijenu kutije cigareta od 20 kn koja se povećava na 25 kn. I u jednoj i u drugoj cijeni sama cijena dobra prije poreza sudjeluje s 5 kn.

Ako pušač troši kutiju dnevno to je trošak na dobro koje kupuje od 5 kn x 30 dana = 150 kuna mjesečno.

Dok je cijena kutije cigareta 20 kuna to je i trošak poreza od (20 kn – 5 kn =) 15 kn x 30 dana = 450 kuna mjesečno.

Dok je cijena kutije cigareta 25 kuna to je i trošak poreza od (25 kn – 5 kn =) 20 kn x 30 dana = 600 kuna mjesečno.

Povećanjem cijene kutije cigareta kupovna moć pušača smanjuje se za 150 kuna mjesečno koje neće potrošiti na druga dobra (i opći porez na njih, država uprihoduje zapravo tek 120 kuna više ako prestavimo odstustvo štednje dijela dohotka).

 

Zamislimo sada tri pojedinačna pušača, s dohodcima nakon poreza od 2.500 kn, 5.000 kn i 10.000 kn.

Njihova porezna opterećenja prije i nakon poskupljenja cigareta idu kako slijedi (dohodak – 150 kn vrijednosti cigareta mjesečno – ostala dobra kupljena preostalim dohotkom nakon općeg poreza na potrošnju na ta dobra):

dohodak 2.500,00 5.000,00 10.000,00
efektivno porezno opterećenje prije poskupljenja u kn 830,00 1.330,00 2.330,00
efektivno porezno opterećenje prije poskupljenja % 33,20% 26,60% 23,30%
efektivno porezno opterećenje nakon poskupljenja u kn 950,00 1.450,00 2.450,00
efektivno porezno opterećenje nakon poskupljenja u % 38,00% 29,00% 24,50%
porast efektivnog poreznog opterećenja 14,46% 9,02% 5,15%

Iz dane tablice je vidljivo da su, za razliku od pogrešnih tvrdnji da je PDV regresivan porez, upravo trošarine na cigarete regresivan porez. Ne samo da su pojedinci s nižim dohotkom više opterećeni od pojedinaca s većim dohotkom, već se i svako dodano povećanje trošarina na cigarete više reflektira na pojedince s nižim dohotkom.

Zaključno napominjem da ne samo trošarine na cigarete, već i sve druge postojeće trošarine u poreznom sustavu RH imaju isti efekt, od trošarina na alkohol, pa do kave ili automobilskog goriva – budući da sve oporezuju dobra opće potrošnje koja uglavnom svi koriste. Jedina uvjetna iznimka tu su trošarine na automobile, no i kod njih je to samo pitanje skaliranja.

 

II. efekt: Supstitucija drugim drogama

Duhan je blaga opojna droga koja ima određena utjecaje na živčani sustav.

Duhan se konzumira upravo zbog utjecaja koji ima na živčani sustav čovjeka, ne zbog želje za akumulacijom katrana u plućima. Ukoliko to razumijemo, možemo shvatiti i da je iluzorna ideja da će se povećanjem poreza na cigarete smanjiti količina drogiranja. Umjesto toga, dogodit će se supstitucija te droge i to:

  1. supstitucija istom drogom, ali sada sa crnog tržišta i bez kontrolirane kvalitete (čitaj: rezani duhan);
  2. supstitucija drugom drogom, bio to alkohol, Normabel ili nelegalne droge. Podsjećam da se u Hrvatskoj godišnje na psiholeptike troši više od 300 milijuna kuna, a cca 12% odrasle populacije je svaki dan na nekoj od legalnih droga.

Zanimljivo je primjetiti sljedeće: pretpostavljajući da je antipušačka kampanja uspješna, bivši pušači imaju manje katrana u plućima, dok istodobno konzumiraju jače droge.

Teorija medijalnog glasača i masovna imigracija

praktična politologija 101

 

Teorija medijalnog glasača je pretpostavka da će sustav koji donosi odluke glasovima većine u konačnici donijeti odluku naprihvatljiviju medijalnom glasaču. Medijan je pak sredina distribucije, odnosno za naše potrebe preferenca prosječnog glasača.

Važno je još reći da:

je mogući drugačiji rezultat ako je sustav odučivanja nesavršen. Recimo, da glasači o svakom pojedinom pitanju stalno referendumski glasaju, sustav bi bio savršeno efikasan. Da glasači biraju predstavnike, sustav će biti manje od savršeno efikasnog, ne samo zato što ni predstavnici ni glasači nemaju savršeno poklapanje po različitim pitanjima, veći i zato što političari redovito lažu i primaju mito.

se usprkos tome ova pretpostavka pokazala poprilično dobrom za predviđanje konačnih politika čak i u sustavima koji nemaju puno ikakvo pravo glasa.

 

Kako bi objasnili utjecaj masovne imigracije na stav medijalnog glasača, dajem sljedeći primjer na standardnoj distribuciji:

Preference glasača prema zdravstvenoj politici u zemlji X: crveni ne žele nikakvu ulogu države u zdravstvu, svjetlocrveni žele državnu zdravstvenu pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), svjetlozeleni žele državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge, dok zeleni žele isključivo državno zdravstvo. Samo su bijeli neodlučni i podložni argumentima.

Preference glasača prema zdravstvenoj politici u zemlji Y: crveni ne žele nikakvu ulogu države u zdravstvu, svjetlocrveni žele državnu zdravstvenu pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), svjetlozeleni žele državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge, dok zeleni žele isključivo državno zdravstvo. Samo su bijeli neodlučni i podložni argumentima.

 

Pretpostavimo da su bojevi stanovništva takvi da masovna imigracija iz zemlje Y u zemlju X ima značajne demografske utjecaje na zemlju X, te da stanovnici zemlje Y odluče da je trava zelenija u zemlji X iz nekoga razloga (zato što zbog svojih socijalističkih tendencija imaju problema sa uspostavom funkcionalnog društva u svojoj zemlji).

Kako se velikim priljevom stanovništva iz zemlje Y u zemlju X mijenaju preference medijalnog glasača u zemlji X. Ovako:

Preference glasača prema zdravstvenoj politici u zemlji Z (X + značajan dio Y): crveni ne žele nikakvu ulogu zdravstve u državu, svjetlocrveni žele državnu zdravstvenu pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), svjetlozeleni žele državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge, dok zeleni žele isključivo državno zdravstvo. Samo su bijeli neodlučni i podložni argumentima.

Preference glasača prema zdravstvenoj politici u zemlji Z (X + značajan dio Y): crveni ne žele nikakvu ulogu države u zdravstvu, svjetlocrveni žele državnu zdravstvenu pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), svjetlozeleni žele državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge, dok zeleni žele isključivo državno zdravstvo. Samo su bijeli neodlučni i podložni argumentima.

Pošto je imigracija masovna pretpostavljamo da nositelji svih preferenci sele sukladno normalnoj distribuciji i dobivamo što? Preferenca medijalnog glasača u zemlji Z (X + značajan dio Y) više nije državna državna zdravstvena pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), već državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge.

Ne znači da će se nužno dogoditi promjena sustava (vidi točku o nesavršenosti sustava odlučivanja), no preferenca medijalnog glasača po tome pitanju se promjenila i u kratkom roku vjerojatno hoće. U dugom roku s novim generacijama političara koji čije će pozicije biti usklađenije sa onima medijalnih glasača sigurno hoće.

Čestitamo, otvaranjem svojih granica radi većih ekonomskih sloboda upravo ste smanjili ekonomske slobode u svojoj zemlji.

Ali reći ćete, muh, obrazovanje, možemo naučiti imigrante iz zemlje Y da budu kao stanovnici zemlje X. Osim što to samo po sebi nije točno jer zanemaruje da biološke i kulturne poticaje, i osim što to bar sa prvom generacijom imigranata sigurno nećete i bar se kratkoročno medijalni glasač pomiče, zaboravljate i to da vi… ne da nemate monopol na obrazovanje, već ga zapravo vjerojatno ima tamnozelena ekipa na prvom grafu.

 

Relevantnost za RH prilike:

ako već selite u razvijeni svijet, isplativije vam je da vas što manje susjeda slijedi.