Sudac care

praktičan primjer predstečajne nagodbe

 

Dok ovo pišem ministar Slavko Linić trkelja nešto na HTV1, što uglavnom nisam pratio. Em što nema previše smisla slušat, em što novinarka drvi o tome kako nitko ne bi privatizirao HPB i tako to… Čemu postavljat neka zanimljiva pitanje, ne?

Recimo, nešto na ovu temu:

Sudac trgovačkog suda u Zagrebu Mislava Kolakušić podnio je Ustavom sudu zahtjev za ocjenom spornog zakona o predstečajnim nagodbama. U priloženom pdf-u na izvoru nalazi se cjelokupni zahtjev, i malo bi bilo reći da je zanimljiv. I dok ja, iskreno, nisam niti slutio koliko je taj zakon zapravo sulud, izvlačim iz samoga zahtjeva jedan praktičan primjer. (Čini mi se da je u pitanju jedna uzdanica domaće građevinarske industrije :D )

 

Dužnik u prijedlogu za otvaranje postupka predstečajne nagodbe navodi da su ukupne obveze dužnika prema vjerovnicima 200.000.000,00 kn.

U nalazu ovlaštenog revizora predanog uz prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe potvrđeno je da je dužnik istinito prikazao svoje ukupne obveze u iznosu od 200.000.000,00 kn.

Temeljem prijavljenih tražbina dužnik je priznao, a Financijska agencija utvrdila rješenjem tražbine vjerovnika u iznosu od 850.000.000,00 kn, ukupan iznos prijavljenih tražbina iznosi 1.100.000,00 kn, a ukupan iznos osporenih tražbina iznosi 250.000.000,00 kn te da iznos osporenih tražbina ne prelazi 25% vrijednosti prijavljenih tražbina.

 

Temeljem postupanja u predmetima predstečajne nagodbe utvrđeno je da dužnik priznaje potraživanja koja su “nastala” nakon predaje prijedloga za otvaranje postupka predstečajne nagodbe, a bez da je iste pregledao revizor, jer ZFPN-om nije propisano da potraživanja koja je priznao dužnik podliježu naknadnoj reviziji po ovlaštenom revizoru ili bilo kojem drugom neovisnom tijelu.

Sama činjenica da je dužnik utvrdio 850.000.000,00 kn potraživanja u postupku u kojem je uprava društva dala izjavu da ukupne obveze društva (potraživanja vjerovnika) iznose 200.000.000,00 kn, jasno ukazuje da su predmetna potraživanja u najmanju ruku suspektna, te da ista nisu podlijegala nikakvoj ocjeni realnosti od strane ovlaštenog revizora, već su upravo u suprotnosti s obzirom da znatno prelaze iznos koje je ovlašteni revizor u svojem nalazu ocijenio.

 

Primjer naknadno utvrđenih tražbina (jedan od):

Povezano društvo dužnika, je prijavilo tražbinu u iznosu od 130.000.000,00 kn temeljem uvjetnog potraživanja po jamstvu. Uz prijavu je priložena samo izjava dužnika, koja glasi; “Ovom izjavom o jamstvu dužnik, potvrđuje jamstvo temeljem međusobno sklopljenog sporazuma kojim se dužnik, obvezalo povezanom društvu, u slučaju uspjeha tužitelja u tužbi, što za posljedicu može imati gubitak vlasništva nekretnine za povezano društvo, nadoknaditi povezanom društvu, vrijednost predmetne nekretnine, prema vrijednosti transakcije uvećane za kamate iznosi 130.000.000,00 kn.”

Predmetna izjava predstavlja cjelokupnu dokumentaciju koju je vjerovnik priložio temeljem članka 54. ZFPN, na ime pravne osnove tražbine i njezine visine i dokaza o postojanju tražbine i njezine visine.

Dakle, jamstvo se kao što je ranije navedeno, zasniva prema vjerovniku, a ne dužniku. Jamac jamči vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika u slučaju da isti to propusti učiniti, a vjerovnik odlučuje o prihvaćanju jamstva s obzirom na platežnu sposobnost jamca. U konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od bitnih elemenata ugovora o jamstvu.

 

Slijedom rečenih odredbi dužnik „samostalno odlučuje“ koje će tražbine priznati, a koje osporiti, sve u svrhu stjecanja 2/3 nadzora nad tražbinama.

Naime, ako je predstečajni dužnik priznao 650.000.000,00 kn nevjerodostojnih tražbina svojim povezanim društvima, raspolaže s 2/3 glasova koji su dovoljni za prihvaćanje plana financijskog restrukturiranja kojim se može bespovratno otpisati 70% tražbine vjerovnika (odnosno vjerovnici sklapaju nagodbu kojom pristaju da im dužnik podmiri 30 ili 40% od iznosa tražbine, ali u stvarnosti sve se može realizirati i bez njihova pristanka, jer plan mogu u njihovo ime prihvatiti vjerovnici s nevjerodostojnim tražbinama).

 

Nadalje, tražbine vjerovnika mogu se pretvoriti u temeljni kapital u postupku povećanja temeljnog kapitala dužnika, međutim u temeljni kapital unose se i 2/3 nevjerodostojnih tražbina, (sklapanjem predstečajne nagodbe ili kasnije u postupku pripajanja dužniku).

Slijedom navedenog, dužnik se može osloboditi svih obveza bez da je vjerovnicima platio i jednu kunu dugovanja u slučaju «namirenja» povećanjem temeljnog kapitala, te pritom steći još veći vlasnički udio putem poslovnih udjela nego što ga je imao prije sklapanja takve predstečajne nagodbe, naravno ukoliko takav upis odobri Sudski registar nadležnog Trgovačkog suda.

 

Nadalje, Rješenjem Financijske agencije utvrđeno je da su za Plan financijskog restrukturiranja glasovali vjerovnici čije tražbine iznose ukupno 750.000.000,00 kn (tražbine povezanih društava), dok ukupan iznos utvrđenih tražbina iznosi 850.000.000,00 kn, te se utvrđuje da su za Plan glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina, pa se Plan financijskog restrukturiranja smatra prihvaćenim.

Prema planu financijskog restruktuiranja te kasnije prijedlogu predstečajne nagodbe Potraživanje Republike hrvatske Ministarstvo financija, Porezna uprava, otpisuje se 60% utvrđenih tražbina te utvrđuje reprogram preostalog iznosa na rok od 5 godina, uz kamatnu stopu od 4,5 posto godišnje, za povezana društva predviđen je otpis 12,5 posto utvrđenih tražbina te odgoda dospjelosti preostalog iznosa do konsolidacije (objedinjavanja), dok je za ostale vjerovnike predviđen otpis 12,5% utvrđenih tražbina te unos preostalog iznosa u kapital uz upis dionica.

 

Eto, tako se to radi.

Btw, jeste li čuli da se sada predstečajne nagodbe traže ne samo radi izvjesnog stečaja, već i čisto zato što se isplati. 

About these ads

16 thoughts on “Sudac care

  1. He he, odlučio ministar zajebat tržište, kaznit banke i spasit radnike, pa se pokazalo da nisu bizmismeni baš veslo sisali i da *hoće* zloupotrijebit to čudo od zakona… moram priznati da neizmjerno uživam čitajući kakve sve smicalice firme izvode i kako se ovaj muči s njima… gomila firmi posluje na rubu, pa im je predstečajna zgodna prilika da se riješe nešto duga bez da išta promijene… otpis & business as usual. Malo se opasno igrati s nepredvidivim ministrom ali vlasnici “predstečajnih” firmi u Hrvatskoj su prekaljeni borci i bleferi kojima ova neokomunistička dogovorna ekonomija paše kao žabi voda, npr jednog dana ako netko objasni kako to da građevinske tvrtke još uvijek postoje — kupujem knjigu odmah.

    • uh, ja ne uživam nimalo
      mislim, lijepo je sve što približava slavka linića živčanom slomu, no nije dobro

      ovo je katastrofa, više se ne može vjerovat ni relativno solventnim kompanijama da neće zatražit predstečajnu nagodbu i otpisat potraživanja samo tako

      a sam zakon je čisti kriminal, mislim, na temelju čega ti povezano društvo može ima pravo glasa uopće u prihvaćanju plana predstečajne nagodbe, a kamoli jednakopravnog glasa, kada je povezano društvo po definiciji a) u tvojem, ili ti u njegovom vlasništvu, b) uprava je nešto tipa tvoje žene / ima cijelo vrijeme povlaštene informacije o poslovanju dužnika
      fakin katastrofa

      i ne staje tu, tipa sada ovaj optimin plan predstečajne i ZABA, ZABA koja je donijela više odluka zadnjih godina o upravljanju optimom od same uprave optime, a sada sama glasa da li se i u kojem opsegu otpisuju potraživanja svih drugih

      je.o ti tu prisilnu dobrovoljnost

      • Pa, ja sam ima dosta prodao sve hrvatske dionice :) i gledam sve skupa s distance, ali naravno, u pravu si da, kad se stvar gleda ozbiljno, ozbiljna je, ministar i drugovi unose pravnu nesigurnost, rasturaju predvidivost poslovanja i itekako ozbiljno ugrožavaju vlasništvo vjerovnika. Mislim da smo obojica o tome pisali još prije godinu dvije ali eto, iako sam siguran da nas ministar ima u favoritesima, on i dalje po svom, iako je sve ovo bilo potpuno predvidivo generalno, ako već ne u detaljima. Ja stvarno ne znam tko normalan bi danas posudio nekoj firmi u Hrvatskoj iole ozbiljan iznos nakon što vidi kakav je tretman vjerovnika — u socijalističkom mentalnom sklopu ministra i ostalih, vjerovnici su “oni koji imaju” i njih treba da se šiša…

        A bizantinske spletke kojima se to provodi, potezi uprava, porezne, ministra… show.

      • Inace, citao sam nedavno da i jedna taksi firma ide u predstecajnu da se rijesi stogod duga. Situacija je sada takva da tko zadnji magarac, odnosno tko ne proba iskoristit predstecajnu nije racionalan igrac.

      • kao što si gore rekao, sve se to moglo predvidjeti, a zapravo i trebalo

        samo ne znam da li je imao ikakavog rezultata onaj dio o financijskom poslovanju (osim svojega doprinosa padu BDP-a), i jesu li se počeli računi plaćat u rokovima koje zakon propisuje, ili im je i to ostalo slovo na papiru
        kako se ne oglašava pobjeda na sva zvona, nagađam da je slovo na papiru…

  2. U drugim vijestima, Uljanik na 50% smanjenom prometu izgubio 100 milijuna kuna. To je ono “uspješno” brodogradilište u koje će “dobrovoljno” ući mirovinci (ili je to već obavljeno?) pa će svi skupa svojim znanjem i našim parama “spasit” 3. Maj i “uspješno” ga vodit kao i Uljanik, ponestaje mi navodnika…

  3. Eh da, jedino što mi se ovdje ne sviđa je moć i utjecaj ustavnog suda, unatoč tome što se s brojnim njegovim odlukama slažem i što je napravio razne korisne stvari (npr ukidanje predzadnjeg Linićevog poreza na imovinu). Ustavno sudstvo je vraški opasna stvar koja će nam napraviti dugoročno više štete nego koristi. Obrazložit ću jednom prilikom detaljnije…

  4. o jednoj od spornih odredbi
    Da je predmetna odredba 1991. godine unesena u zakonodavni okvir, zasigurno ne bi dovela u sumnju aspekte njezine primjene, ali nažalost ne možemo izaći iz konteksta vremena u kojem danas živimo.

    o vladinoj izmjeni zakona putem uredbi (divnu su si ovlast prigrabili…)
    Sud iz odredbi ZFPN nije uspio razaznati o kojim se to posebno opravdanim razlozima radilo da je stupanje na snagu zakona i svih njegovih izmjena, određeno za odmah.

    možeš brinut oko moći ustavnoga suda, ali kažem, car :D

  5. Svaka čast sucu s mudima!
    Navedeni zakon proglasio sam protuustavnim još dok je bio u fazi nacrta zakona. Tada nisam imao pojma o tome kakve su njegove kreativne pljačkaške mogućnosti nepoštenih dužnika prema naivnim vjerovnicima.
    Meni je odmah zapela za oko jedna druga činjenica, a to je opraštanje poreznih dugova. Po mom mišljenju porezni dug može se oprostiti samo svim poreznim obveznicima ili nikome. Za poreze je nadležan isključivo sabor, ne može vlada ni ministar financija opraštati porezne dugove. To nije njihov nego moj novac odnosno to je novac svih poreznih obveznika, čiji predstavnici sjede u saboru.
    Navodno u skladu s ovim protuustavnim zakonom višemilijunske porezne dugove opraštaju niži državni službenici u postupcima predstečajne nagodbe. Čini mi se da su u pravilu najveći dugovi prema državi i da se država u pravilu odriče potraživanja u najvećem postotku što je po meni ludost najvišeg stupnja prvenstveno zbog narušavanja ravnopravnosti tržišne utakmice. Mogu se svi vjerovnici odreći svojih potraživanja ali država mora ostati neutralna. Državni službenik nije i ne može biti ovlašten u moje ime opraštati porezne dugove. Ako se jednom poreznom obvezniku oprosti npr dva milijuna kuna duga onda treba svakom poreznom obvezniku oprostiti isti iznos. Inače nastaje neravnopravnost pred zakonom.
    Pred poreznim zakonom svi moramo biti ravnopravni. Ako firme propadaju zbog previsokih poreza ne treba im opraštati dugove (kako bi se sačuvala radna mjesta) nego treba smanjiti poreze.
    Ministar Linić je najgori ministar upravo zato što si je dao za pravo “opraštati” porezne dugove radi “očuvanja radnih mjesta”. Reprogramiranje dugova je isto tako djelomično “opraštanje”.

    • složit ću se s tobom u teoriji, ali mislim da nam ustav jednostavno nije dovoljno inteligentan da bi tako nešto propisivao
      daj zamisli, reć državi da ne može nekome otpisivat dugove
      postat ministar bilo bi besmisleno

      • Ministar je državni službenik, nije car ni kralj u apsolutističkoj državi.
        Država nije Vlada. Vlada je izvršno tijelo Sabora (istina pogrešno se zove) koje priprema odluke (zakone i dr) Saboru i odlučuje samostalno u granicama koje im je Sabor odredio Zakonom o vladi i dr zakonima.
        Naši ministri ponašaju se kao vladari, a to mogu samo zato što im mi to dopuštamo.

  6. Pingback: Svemirski Dalekovod |

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Log Out / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Log Out / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Log Out / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Log Out / Izmijeni )

Spajanje na %s